Pisma
Vrijedne nagrade uručio je fra Pero Karajca i poželio da se tradicija ne prekida, te pohvalio sve sudionike koji su posjetili rodni kraj i uveličali blagdan.
Pozdravni govor Ljubice Maljur u ime Udruge raseljeni Hrvati kotorvaroške doline sa sjedištem u Kaptolu, 3 svibnja 2008. godine
„Najveći problem posljednjih godina više nije novac, nego živjeti kao čovjek, dostojno čovjeka.
Jedna stara poslovica kaže: tko zaboravi svoj rodni kraj, zaboravio je i samog sebe. Vjerujem da se to ne smije dogoditi nikome od nas koji volimo svoj rodni kraj. Moram reći da živim u tuđini preko trideset godina.
mi smo pobjegli pred jastrebom, pobjegli smo u tudja dvorišta, tamo vidjeli čudesa, tamo su kuruzi veći, tamo se pšenica svjetli kao da je lakirana,tamo postoji:soja, heljda, smokve, groždje je sa zrnima krupnim ko naši kompiri…
...Vi ste svijetlost svijeta...ne može se sakriti grad koji leži na gori...
Draga majko, svekrvo, punice, bako i prabako... Prije punih 87 ljeta Ti ugleda svjetlost svijeta. U Kotor Varošu u Ružicu rodu vidje ćaća Markić svoju pravu zgodu.
60 rođendan slavila je naša s. Dragutina Šimunović. Otkrij sebe u sebi i tako živi!Idi s povjerenjem dalje! Tada će sve biti dobro. Od srca ti želimo sretan 60-ti rođendan.
Zahvaljujući vrijednim Bilćanima uopće ne sumnjamo da sve što treba u groblju obnoviti da će se uraditi, a ima još puno toga. Zato i ovdje molimo sve one koji se mogu uključiti na bilo koji način a nisu do sada znali da se radi neka se uključe na opće zadovoljstvo i vlastito ispunjenje.
Gospodin se pobrinuo da nam dan bude lijep. Ondje nas je dočekala jedna grupica koja je stigla pješice. Žuto lišće po groblju izgledalo je kao tepih koji je išaran svim bojama jeseni.
Povratak