Susret raseljenih Hrvata
Datum: 6.5.2008.
Pozdravni govor Ljubice Maljur u ime Udruge raseljeni Hrvati kotorvaroške doline sa sjedištem u Kaptolu, 3 svibnja 2008. godine
SVE VAS OKUPLJENE SVEĆENIKE, REDOVNIKE I SAV BOŽJI NAROD POZDRAVLJAM U IME RASELJENIH HRVATA KOTORVAROŠKE DOLINE KOJI SU DANAS DOŠLI NA OVO SVETO MJESTO SLAVITI BOGA I SUSRESTI SVOJE ROĐAKE, PRIJATELJE I POZNANIKE.
POZDRAVLJAM VAS I U IME ONIH KOJI IZ OPRAVDANIH RAZLOGA NISU MOGLI NAZOČITI OVOME SLAVLJU, ALI SU U DUHU SIGURNO S NAMA POVEZANI.
VELIKA JE RADOST ZA SVE NAS OKUPLJENE OSOBITO STOGA ŠTO STE VI, NAŠI KOTORVAROŠKI PASTIRI, NAŠI UJACI, DANAS ZAJEDNO S NAMA.
DOŠLI STE OBIĆI SVOJE RASPRŠENO STADO KOJE JE, IAKO JE DALEKO OD SVOGA DOMA I SVOG ZAVIČAJA, I DALJE POVEZANO S NAŠIM I VAŠIM KOTOR – VAROŠOM.
TEŠKO JE TO KAD TE ŽIVOT, ILI LJUDSKA MRŽNJA I ZLOBA USMJERI JEDNIM DRUGIM PUTEM; KAD TE ODVOJI OD ZAVIČAJA I LJUDI KOJE VOLIŠ; TEŠKO JE ZNATI DA NETKO DRUGI HODA STAZAMA KOJIMA SI TI HODAO; TEŠKO JE VIDJETI ZARASLE PUTOVE, PORUŠENE I SPALJENE KUĆE, PUSTA SELA KOJIMA VIŠE NE ODJEKUJE PJESMA KOSACA I ŽETEOCA; TEŠKO JE KAD TI VJERA KAŽE „OPROSTI“, A TI NE ZNAŠ KAKO TO UČINITI…
TEŠKO JE, USTINU JE TEŠKO!
ALI BAŠ TA ISTA VJERA NAM I DAJE SNAGU ZA NOVI POČETAK.
ZATO SMO SE I OKUPILI DANAS OVDJE: VJEROM POSVJEDOČITI DA, IAKO SMO RASPRŠENI, U SVOM SRCU SMO SABRANI I ZNAMO ŠTO ŽELIMO – NIŠTA DRUGO DOLI KRISTA NASLJEDOVATI.
I ON JE POPUT NAS PROŠAO KRIŽNI PUT, PUNO TEŽI NEGO ŠTO SMO GA MI PROŠLI I JOŠ GA UVIJEK PROLAZIMO. TRI PUTA JE PADAO, ALI SE PONOVNO DIZAO I IŠAO DALJE. USTRAJNOST, LJUBAV I VJERA DAVALE SU MU SNAGU.
I NAS JE ŽELIO PODUČITI DA NE KLONEMO I NE DOPUSTIMO DA NAS OBUZME OČAJ I MRŽNJA.
TIME ĆEMO SAMO SEBI NAŠTETITI!
ZATO, MA KAKO BILO TEŠKO, BUDIMO SPREMNI OPROSTI I MOLITI ZA ONE KOJI ZLO ČINE.
U TOME SE I OČITUJE NAŠA SNAGA: PRAŠTANJE I MOLITVA!
NI KRISTOVA MUKA I SMRT NISU BILE KRAJ NEGO POČETAK NEČEGA NOVOGA. SVJETLO IZ GROBA ULILO JE NOVU NADU.
POSLIJE SVAKOG MRAKA DOLAZI SVANUĆE. POSLIJE SVAKE KIŠE ZASJA SUNCE.
NIJE LI I OVO NAŠE OKUPLJANJE SVJETLO I SVANUĆE U NAŠIM SRCIMA I POTICAJ DA U LJUBAVI, SLOZI, VJERI, NADI I SOLIDARNOSTI PROĐEMO OVOM DOLINOM SUZA. ZATO, DRŽIMO SE SVOJE VJERE I SVOJIH OBIČAJA: GDJE GOD BILI PJEVAJMO SVOJE PJESME I ČASTIMO SVOJE SVECE.
MOLIMO SE SVETOM FRANJI, SVETOM ILIJI, SVETOM ROKU I GOSPI SOKOLJSKOJ DA NAM I DALJE BUDU ZAGOVORNICI I NEBESKI ZAŠTITNICI. NEKA NAS I DALJE POVEZUJU I POTIČU NA OVAKVA OKUPLJANJA, BILO OVDJE, BILO U KOTOR – VAROŠU.
NAŠE SLAVLJE I DRUŽENJE JE NASTAVLJENO POSLIJE SVETE MISE U BLIZINI ŽUPNE CRKVE. OSTALI SMO DO KASNO U VEČER I JOŠ MALO ZAJEDNO KROZ RAZGOVOR OŽIVJELI SMO USPOMENE NA NAŠ DRAGI, LIJEPI, NAMA NAJLJEPŠI, KOTOR VAROŠ
Povratak