Kotorvaroška Dolina

Oda majci

Datum: 26.9.2007.
Draga majko, svekrvo, punice, bako i prabako... Prije punih 87 ljeta Ti ugleda svjetlost svijeta. U Kotor Varošu u Ružicu rodu vidje ćaća Markić svoju pravu zgodu.


Pa kad dođe do velikog braka napuniše djecom dvorište od ćaće nam Marka.
Iako su vremena i godine bile izuzetno teške, vi se niste odricali bešike
Osmero nas Ti si na svijet dala,
To je hrabrost i to nije šala.
Troje nažalost ne preživi vihor i posljedice drugog svjetskog rata
Znamo dobro da njih nosiš duboko u srcu kao što ih je nosio i pokojni tata
U obadva posljednja rata Ti si izbjeglica bila
Oba puta sve si izgubila, ali jedno nisi, Ti u Boga nadu,
Zato evo te ovdje ponovo na svome u slobodi i noću i danju
Svima nama rat je donio samo velike tuge i boli
Molimo se Bogu da to više nikad ne dozvoli
Nosimo mi svi ožiljke velike i male
Molimo se da nam poštedi u budućnosti naše mlade
Na ognjištu ovom smo imali kućicu sa verandom i dvije sobice male
Ali nam nije bilo tijesno jer tu nije bilo puno galame
Sjećamo se uvijek našeg plemenitog pokojnoga Starog
I On je dio ovog svega nama darovanog,
Kada bi u svijet odlazili on na pragu uz blagoslov reče
Sinko od čistog obraza u životu nema veće sreće
Nerado je od kuće odlazio iako bi u tuđini puno više zaradio
No jednom zbog tegobe i nestašice teške
Kreće on sa svojim sinom Matom do Tromeđe pješke
Pa onda sa vlakom do Baranje u kuruzovo branje
Sve od ranog jutra do mrkloga mraka beru oni kuruze kod Vudraka Branka,
Na pilani bi samo 7 hiljada zaradio i toliko sa Markovu sobu u Banja Luci platio
Već je tada i autobus za Banja Luku bio
Ali on je na pokrpanom biciklu po prašnjavom cestom stanarinu nosio
Da bi sinu Marku fakultetske i životne želje ostvario
Ali naši roditelji nisu se predavali nego su povrće i mahune mnoge uzgajali
Da bi poplaćali te sve naše škole
Rijetki su roditelji kao što su naši da sami škole nisu imali
A za školu svoje djece sve bi u životu dali
Dali ste mnogo fakultete visoke i životne škole
Ali za ove životne da bi mi postali ljudi vas vaša djeca ponajviše vole
Ja nisam pjesnik, ali imam osjećaj i žara
Da se zahvalim u ime svih nas za sve što si nam u životu dala
Ovi stihovi su namijenjeni od tvoje djece Tebi
Za tvoj devedeseti bit će i bolji i ljepši
Da te Bog poživi to svi mi želimo od srca reci
Uz riječi ove skromne ali sa puno stila
Želimo Ti reći koliko si nam draga, a još više mila
Ovo mi u ime sve tvoje djece nije lako proturit kroz zube
Slova i riječi ove u meni duboke osjećaje iz djetinjstva bude
Jer ovo nisu samo pusti stihovi i proza
Ovo je osjećaj srca što se reći mora.
Za tvoj rođendan nam i župnik fra Pero dođe
Možda će neki i od ovih stihova i u Glasniku da prođe,
Fra Peru nam Bog dade u pravo vrime da ne bi njega i njegova glasa
Za župu Kotor Varoš slabo bi bilo spasa
Evo nam i našeg dragog fra Zoke od sv. Ive
Njemu se svi na oltaru dive
Jer mu je propovijed kao kod pok fra Mije
A došao nam je i moj najdraži šure što bi da mi njega nije
Kod njega imam uvijek popust za sve moje grije.
Pa čak i Šarčević iz Svjetla riječi pridruži se nama
Znajući da rođendan ima naša mama
Evo su i dosle komšije sa svih strana
Uvijek kažeš svoj komšiluk ne bi nizašto dala
Da čovjek ne živi samo o kruhu i hrani stoji u bibliji već o pradavni
Nego i od lijepi rijeci jer one mogu i duše da liječi
Da za nas više značiš nego svi dukati u velikoj vraci
Ima li bi Tebi još mnogo toga reći
Ali neka stoji za tvoj 90-ti
A dotle živi nam u sreći
Neka Ti i stota bude mobilna i čila
Neka Ti starost za užitak bila
Neka Te Bog poživi sve do stote tako
Svi recimo neka bude tako. Amen
Mika Pranjić Povratak

Izdvojeno

GLASNIK BROJ 125.

Pročitajte...

Datum: 22.8.2019. Pregledaj PDF

Glasnik broj 123.

Čitajte u novom broju...

Datum: 16.4.2019. Pregledaj PDF

Anketa

Najbolji čovjekov prijatelj je?

Slika tjedna

Proslava-Gospojine-i-Rokova-u-Kotor-Varosu-u-BiH-8