Kotor Varošu, rodni zavičaju

Jedna stara poslovica kaže: tko zaboravi svoj rodni kraj, zaboravio je i samog sebe. Vjerujem da se to ne smije dogoditi nikome od nas koji volimo svoj rodni kraj. Moram reći da živim u tuđini preko trideset godina.


Dragi prijatelji i prijateljice kotorvaroške doline diljem svijeta.

Čitatelj sam našeg prekrasnog Glasnika kotorvaroškog kraja koji izlazi svaka dva mjeseca.Ne mogu naći riječi da opišem kako ga rado čitam. Što ima ljepše na svijetu toliko daleko od svog rodnog kraja, a čitati o njemu. Da bi ovaj list mogao i dalje opstati, vjerujem da svi znamo da je potreban naše financijske pomoći. Koliko god je potrebna naša pomoć, još je važnije dati ga i drugim svojim prijateljima da ga čitaju i sami se uvjere u njegovu kvalitetu. Lijepo je u tuđini čitati informacije o rodnom kraju i svemu onome što se događa u njemu.Jedna stara poslovica kaže: tko zaboravi svoj rodni kraj, zaboravio je i samog sebe. Vjerujem da se to ne smije dogoditi nikome od nas koji volimo svoj rodni kraj. Moram reći da živim u tuđini preko trideset godina. U zadnjih sedam godina tri puta sam posjetio Kotor Varoš. Iskreno kažem da mi je svaka posjeta bila ljepša i veselija. Mogu samo zamisliti kako je lijepo prošetati starim putevima i sokacima, a posebno se sastati sa generacijom s kojom se skupa išlo u školu, rodbinom i poznanicima. Naš Kotor Varoš je sve bogatiji što ga mi sami više posjećujemo. Vjerujem ako mi češće posjećujemo svoje rodno mjesto i malo se više zadržimo u njemu, siguran sam da će i naša djeca i unučadi doći i vidjeti gdje smo se mi rodili i odrasli. Eto, čitajući ovaj prekrasan list, pročitao sam da župnik fra Pero Karajica piše u jednom tekstu da im mi osobno pišemo o nama samima i događajima u našem životu i radu. Ja se osobno zahvaljujem svom župnom osoblju na svim radovima koji rade za svoj narod i svoju župu, a posebno se zahvaljujem fra Peri župniku ove naše župe jer sam vidio da on mnogo radi i čini za ovu našu prekrasnu kotorvarošku dolinu i sve tri župe.
Želim da fra Peru sreća i zdravlje prati, a mi ćemo pomoći onoliko koliko mognemo.
Ovom prilikom potičem i druge naše kotovarošane rasute diljem svijeta da se jave i pišu o sebi i o svojim novim životnim sredinama u koje su dospjeli i našli svoj novi obiteljski dom.

Vaš čitatelj Glasnika iz Canade Pero Josipović Povratak