Tišina groblja Mladik

Gospodin se pobrinuo da nam dan bude lijep. Ondje nas je dočekala jedna grupica koja je stigla pješice. Žuto lišće po groblju izgledalo je kao tepih koji je išaran svim bojama jeseni.

«O samoćo sveta i uzvišena, o samoćo slatka i zanosna, kako je u tebi mir i tišina blažena...» Ove pjesnikove riječi dobro opisuju ono što smo doživjeli pri pohodu groblja Mladik za blagdan Svih svetih.
Groblje Mladik nalazi se na vrh sela Zagrađa. To je najmlađe groblje u sokoljskoj župi gdje počivaju životi onih koje ja dobro poznajem i koji su hrabro hodili tom našom dragom zemljom. Sada pomalo izgleda kao da su ostavljeni i zaboravljeni. Ali nije tako.
I ove godine za blagdan Svih svetih, kao i uvijek, najhrabrija grupa Zagradaca uputila se na nama drago mjesto dobrotom velikog srca našeg fra Pere. Prije nego smo krenuli fra Pero se opskrbio potrebnim alatom, «macolom» i sjekirom, da bismo imali čime sklanjati stijene s puta. Zaista, to nam je i trebalo. Dok su sklanjali stijene s puta baba Zorka Kljajić i ja smo molile da sretno stignemo do Mladika jer je postojala opasnost da se skotrljamo niz strminu prema Lukama i Rici. Uz poteškoće, došle smo do oaze mira i tišine onih koji počivaju na groblju Mladik. Gospodin se pobrinuo da nam dan bude lijep. Ondje nas je dočekala jedna grupica koja je stigla pješice. Žuto lišće po groblju izgledalo je kao tepih koji je išaran svim bojama jeseni.
Prije nekoliko dana bilo je i onih koji su željeli doći do groblja Mladik, vidjeti svoje njive, ali nisu nažalost uspjeli doći do zagradskih kuća radi zdravlja i tuge srca. To je bila želja moga strica Ive – Gavre koji je, kako je rekao imao želju da zadnji put posjeti i pozdravi svoje pokojne koji počivaju na groblju Mladik.
Nažalost ne čuje se ni ondje ni cvrkut ptica, ali ja se nadam da svi naši pokojni uživaju pjesmu neba, mir i tišinu zemlje u kojoj nalaze spokoj u Bogu. Ondje ih više nitko ne može uznemiriti. Njihova samoća nije beznadna. Oni su postigli svoj cilj u Bogu i ondje čekaju konačno sjedinjenje s onim kojem su vjerovali i govorili sklopljenih ruku:...»Bit će onako kako Bog želi» Neka im Gospodin bude nagrada za sve dobro što su učinili i pretrpjeli za nas.

s. Margareta Vilus Povratak