Turistički vodič

Neki ljudi hodaju za jednom osobom po gradu otvorenih očiju i ušiju. Želja je što više saznati o gradu u kojem su gosti. Vodič? Uloga mu je što jezgrovitije objasniti i predstaviti prošlost i sadašnjost grada. I hvaliti se. Ne može biti vodič tko nije zaljubljen u grad „Ovo je Tkalčičeva ulica, granica između Kaptola i Gradeca. Tu je tekao potok gdje su se djeca kupala ali se bacalo i smeće. Ulica koja presjeca potok zove se krvavi most jer su se tu događale tuče pa je bilo razbijenih glava i noseva. Bilo je krvi. Sada voda teče tu ispod nas kroz ogromne cijevi. Gore je ulica, kafići, suvenirnice, butici“

Petrovo. Dok sam parkirao auto na njivi upitah curicu smijem li parkirati. Smiješ, Tu je bila naša kuća, ponosito će, mada mislim da se nije bila rodila kada je kuća porušena. Pravim se nevješt a ona će :“Ova niže bila je djedova. Tamo Zgrim svoju obnavlja. Još dalje bila je škola!“ Ona postade vodič kroz porušene Bilice. Dozva mi u pamet svu onu ljepotu. I staru školu koja je imala rasvjetu u ono vrijeme. Kažu napravio to Juro Medar preko mlina iz potoka. Tesla naše mladosti. Jesmo li to ispričali novim generacijama? Petrovo je. Ima naroda. Milina. Fra Pero predvodi misno slavlje. Misa, pa toplo prase na stolu pod hrastom. Ima li još koji vodič? Da nisam došao ne bih saznao da je tu ukopan did Jozo Pejavić. Tu je ubijen u onom ratu. Hvala Bogu da su ga uspjeli sahraniti.

Kad sam spomenuo jednom učenom čovjeku da bi i Podbrđe i sva sela trebali imati turističke vodiče on se začudio. Nije to Mostar, Sarajevo! Vjerujem da on ne zna nabrojiti ni njive svoga ćaće. Vrijeme mu ubilo ponos. Samo ponosan čovjek može pričati o svome kraju. I cijeniti ga. Gdje su brda, potoci, izvori, polja, Vrbanja? Neka digne ruku tko je bacao kamenje u Vrbanju. Tko je vidio porušene vrbe i jošike od dabra? Vjerujete li da u Vrbanji obitava dabar? Dođite pa ću vam pokazati. Bit ću vaš turistički vodič ili vi moj. Svejedno. Cijenimo rodni kraj, jer nema raja bez rodnoga kraja!

Mato Kljajić Pejavić