Čestit Božić i Sveto Isusovo porođenje

I postade tradicija ...

Imali smo 36 razloga da ne dođemo a samo jedan da dođemo, biti za Božić u rodnom kraju. I taj je prevladao. I evo nas na Polnoćki. Sa svih strana. “Prešao sam točno 1000 KM. Umorilo me. Supruga će doći za dva dana zbog obveza“. Divim se želji i upornosti. Sada se tek vidi želja da se crkva što bolje uredi. Većina sjedi. Ambijent prekrasan. Okićeno. Radujte se narodi razliježe se našom bazilikom. Fra Pero predvodi misno slavlje, svira, započinje pjevanje. Tiho. Liči na zbor anđela. „Hvala svima što ste me iznenadili i došli u ovolikom broju“. Hvala fra Zoranu na ideji da budu zajedničke mise u sve tri župe. Vani čestitanja, razgovor. „Ja rođo odoh dalje, moram stići još na jedno mjesto sutra. I odoše on i supruga. Prije toga smo pojeli malo prasetine i zalili kuhanim vinom.
Na sv. Stjepana idemo svojima u Vrbanjce. Idemo sv. Franji. Samo za pohvalu kako je sve ukusno uređeno: crkva, dvorište, kuće. Gotovo da nema vidljivih tragova nemilih događaja. Crkva ne zaostaje za katedralom. Ugodan ambijent poboljšava krovište, Put križa. Ovo će mnogi dolaziti gledati. Svim na zemlji mir veselje. Matinica (Anđa) predvodi pjevanje. Fra Pero i fra Zoran.  Sv. obitelj. Prošla je mnoge poteškoće kao što prolaze današnje obitelji. I novorođeno djetešce će malo pomoći.  Molimo ga.
Sa osmjehom smo se sastali, sa osmjehom na licu se rastajemo.
Negdje u noći lagana kišica. Ujutro snijeg. Zabijelio. Sokoline ovijene maglom. Ne smeta. Put čist. Gore zimska idila .Drveće, krovovi pod snijegom. Pred župnom kućom vatra. Krčka grah. To je onaj prizor koji oduzima dah. Smirenost, radost. Dočekuju. Igor, Šepi i ekipa … Jutros su rano stigli, prohladno ali ne kukaju. Među prvima stižu Ivani. Rakijica i čestitanja. Trčkaraju djeca. Pred crkvom oltar na ulaznim vratima. Počinje misa. Fra Zoran se raznježio. Ni sam ne vjeruje da nas se ovoliko skupilo. Bliže 250 nego 300. Samo djece do 10 godina 60. Ovo će zapamtiti za sva vremena kao što smo i mi u njihovim godinama zapamtili lipu, zidove od kamena, stari oltar, na njemu Gospa. Ovo se pamti. I neće prestati dolaziti. Opet Anđe i opet „Radujte se narodi“ odjekuje dolinom. „Danas ne slavimo Ivana preteču nego onog nježnog Ivana koji je bio pod križem. Bio je uvijek tamo gdje je trebalo. Sv. Ivane hvala ti na ovakvom danu i pomozi sa nebeskih visina tamo gdje zapnemo“-završava fra Zoran propovijed. “Sretan imendan svim Ivanima, Ivama, Ivonima.. Poslije čestitke, slikanje pod lipom, grah. Nigdje gužve, nervoze, ružnih riječi. Samo pozitiva.Za ovaj grah je recept jednostavan ali se jede samo na Sokolinama i nigdje više. Hvala svima koji su svojim prisustvom uveličali ove svete dane. Hvala na svim čestitkama i dobrim željama, mislimo i na vas koji ste bili spriječeni.  Rodni kraj čeka a nema raja bez rodnoga kraja.
p.p. netko primijeti da samo rijetki Ivani nemaju nadimka: Cvičko, Gulo, Tljava, Boro Gasgin, Burduš, Čivija.
 
Mato Kljajić - Pejavić
  Povratak