Put u Ramu i Uskoplje

Izlet s ženama

Kad mi je župnik prošle nedjelje rekao možeš slobodno dogovarati s ženama i sa Golubićem za  prevoz  jer  sljedećeg vikenda sam slobodan i možemo  ići na izlet ,odmah sam krenula u akciju.  Kratko sam se dogovorila sa g.dinom Lakićem za prevoz, pozvala žene. Žene, naravno, s oduševljenjem su prihvatile. One koje nisu mogle zbog obveza  s posla poželjele su nam sretan put. Drugom prigodom pozvat ćemo i ostale koje budu htjele odnosno nisu mogle da nam se pridruže i one koje smo možda nenamjerno izostavili.
Uglavnom put do  Rame prošao je u dobrom raspoloženju. Rama tj. samostan  nas je oduševio. Obišli smo samostan, muzej je bio pravo iznenađenje, prekrasno je bilo vidjeli kako su nekad žene radile, vezle, kako se nekad živjelo, spremalo, pralo, čistilo. Fratarska soba nas je posebno dojmila,  ostavila je jedan poseban osjeća smirenosti na nas. Prošli smo i križni put, razgledali crkvu. Gvardijan Tomislav  nas je počasio obilaskom muzeja, nije nam htio naplatiti ulaznice. Nakon razgledavanja i doručka krenuli smo put ka našem fra Vinku u Uskoplje.- Gornji Vakuf. Fra Vinko kao dobar domaćin nas je dočekao ispred crkve, u crkvi nas je upoznao s povijesti župe, rada na crkvi i filijalnim crkvama, pojasnio nam je stanje vjernika u župi prije rata i poslije rata. Poslije crkve obišli smo dvorište, oduševljeni kako je uređeno, obišli dvorane u kojima održava vjeronauk i susrete s mladima. Jednom riječju bili smo oduševljeni   župnom crkvom,dvorištem, svime što smo vidjeli. Vrhunac je nastupio kad nas je fra Vinko pozvao na kavu. Dočekali su nas kolači, sve vrste mogućih pića, likera, rakije, domaćih sokova. Fra Vinko je za sve spremio dar, moći sv. Ante, krunice privjeske. Tako nas je domaćinski dočekao sa srcem i radošću da smo ostali zatečeni. Znali smo da naši fratri (mislim Kotorvarošani) nas uvijek rado dočekuju  ali fra Vinko nas je sve oduševio. Dijelio nam je kruške i vrhunac je bio kad je fra Anti dao  novac da nas počasti s pićem. Fra Vinko, hvala ti od svih žena na tolikoj ljubavi. Naravno hvala i sestrama koje su pripremile sve to i nutkale nas cijelo vrijeme.
U Jajcu nismo uspjeli otići do fra Zorana, obišli smo Plivine vodopade, prošetali kraj istih slikali se. U Podmičaju smo  stali, večerali, i vratile su kući  sretne i zadovoljne.
Još jedanput hvala Fra Anti kao župniku što nam je to omogućio, veliko hvala gvardijanu iz Rame a posebna i velika zahvalnost našem fra Vinku na onako srdačnom dočeku.
      Viki
 



 
  Povratak