Proslavljen II susret Karajica

Sesvetska Sopnica, 26.svibnja 2015.


 
Pod motom „Kao biseri rasuti po svijetu...“ u ozračju preduhovskog blagdana, u subotu 23. svibnja ove godine u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba organiziran je drugi susret Karajica. Program susreta započeo je duhovnom meditacijom i nagovorom na temu „Tako je malo potrebno“ u izvedbi fra Petra Karajice, župnika iz Dobrinje kod Sarajeva, a nakon nagovora sljavljena je Sveta misa i molitva za sve pokojne u župnoj crkvi Sv. Marije Anđeoske, koju je predslavio sopnički župni vikar fra Stipo Karajica, uz suslavlje fra Petra Karajice i drugih okupljenih Karajica, njihove rodbine, vjernika i prijatelja. Misna čitanja čitali su Zvonko Karajica, a zazive molitve vjernika s. M. Stjepanka Karajica i Marija Stipić.
Ovaj put rodno selo Bašćina nije bilo ciljno putovanje niti odredište okupljanja, ali su svakako preko stotinu prezimenjaka i rodbine Karajica evocirali uspomene na dane djetinjstva i rane mladosti provedne u rodnom kraju i s dragim i bliskim ljudima.
Vrijeme i prilike od prvog susreta Karajica, održanog 2011. godine učinili su svoje. Od tada je Karajica nešto manje, petero članova je napustilo ovozemaljski život i prešlo u mir Gospodnji, a rođen je samo jedan član, najmlađi Antonijo. Karajice su se razišli na mnogo strana, za sada samo na područja europskih zemalja, najsjevernije u Nizozemsku, u njima zauzeli razne poslove i izgradili nove domove i stvorili nove prijatelje i poznanstva. Obitelji su kod većine na okupu i dobro zbrinute. Ima izučenih visokih i stručnih škola i obnašanja odgovornih službi u društvu i u firmama.
Ovim drugim susretom, nadamo se ne i zadnjim, malo dalje smo se okupili od izvora i na jedan dan predahnuli. Vratili se korijenima, osnovi na koju smo svi otkani. Probudili i iskazali osjećaj radosti zbog susreta s onima koje volimo i ljubimo. Upoznali najmlađe članove obitelji i po njima vidjeli kako vremena neminovno prolaze i koliko njima ovakvi susreti i okupljanja znače. Veselili su se malim stvarima i igrali nesvakidašnje igre, a bili i veoma tužni kad su se u predvečerje subote morali rastati i poći svojim domovima.
Svaki član sa susreta ponio je nešto zavičajnoga, priređeno od organizatora na dar knjigu „Hrvati u Kotor Varošu“ i domaću šljivovicu s podacima susreta, da ih oboje podsjećaju i pozivaju na ponovni dolazak na susret.
To su samo neka od promišljanja i razlozi za organiziranje nagodinu novog susreta. Naznačeno je da to bude uoči Gospojine u rodnom kraju Kotor Varošu. Ako Bog da zdravlja, bit će i on (treći). Hvala svima koji su se odazvali i sudjelovali na ovom drugom, a posebno organizatorima i pokroviteljima susreta.   
                                                                                 
              Stjepanka Karajica
 
  Povratak