Papa Franjo u Bosni i Hercegovini

Donio je riječi nade i mira!

Iako su svi mediji u ovome velikom posjetu izvješćivali na sve načine, ipak ćemo se i mi  osvrnuti na ovaj veliki događaj za Crkvu u našoj domovini a i šire, posebno za Crkvu u hrvatskom narodu. Budući je naš kraj posebno oštećen u zadnjemu ratu, kada smo sa 10 500 Hrvata katolika svedeni na 230 duša koji stalno borave tu, to je bio razlog više da se i mi nađemo na licu mjesta – na mjestu susreta sa Svetim Ocem. Nas oko 40, u jednom autobusu nismo išli da kukamo i da se žalimo nego da s Kristovim namjesnikom na zemlji zajedno proslavimo svetu Misu.
Vjerujem da su naše molitve, koje su došle iz radosnog srca što smo u punom zajedništvu sa svojim Vrhovnim pastirom našle svoje mjesto u milosrdnom srcu Nebeskoga Oca. Sveti otac Papa nije došao u našu domovinu nikoga kritizirati njego donijeti riječi nade i mira. Iako smo malobrojni, na našim plećima je velika odgovornost svjedočenja svoga kršćanskogt identiteta. Kao što mu i samo ime govori, poput sv. Franje Sveti otac Papa je došao svim narodima u ovoj napaćenoj zemlji a nama, katolicima naglasio je potrebu svjedočenja svoje vjere i obećao pomoć s neba. Što nam više treba. Tako smo radosno podnijeli žegu toga dana i radosna srca došli u Sarajevo i još radosniji se vratili.
 Velika mi je radost bila kada sam u nedjelju, 7. lipnja nakon svete Mise u Zabrđu otišao na otvaranje “Careve džamije” u Kotor Varošu. Vjerujem da me je u mome franjevačkom habitu većina dobronamjernih gledala ne samo u duhu tradicionalno dobrih odnosa već još više u duhu Papinoga posjeta, a i sami govornici su to potvrdili svojim pozitivnim komentarima Papina posjeta. Kamo sreće da se nastavi živjeti u ozračju i raspoloženju  kao toga lijepoga dana.   
fra Anto Povratak