Misa i druženje

Ivani

Ima ljudi koji se dosjete  kako da obogate dane u vrijeme Božića. Netko se dosjetio na Ivanje doći na Sokoline na misu i druženje. Pun pogodak. Hvala onima koji su to osmislili. Prekrasan dan, bez snijega, umjereno prohladno. Pješačim sa Luka. Na Srednjem Brdu stižu me dvojica. Pozdravljamo se. Jedan je Zoran  a drugi je oženjen sa Srednjeg Brda kojeg nema više. U priči, za tren smo na Sokolinama. Ispred škole (koje više nema) otac slika sina. „Kakvo je to poziranje“?, slikam sina ovdje gdje mu je ćaća išao u školu, odgovara. Ovo mu je prvi dolazak na Sokoline. Sretni i jedan i drugi. U crkvenom dvorištu lagana muzika, stižu auti. Njiva do crkve se istom ograđuje. Prvo čestitke Ivanima, rukovanje, nude rakiju, kobasice, osmijehe, sve spontano. Na vatri u kotlu nešto krčka. Fino miriše. Susreti; Đe si kume kućo stara?je li to ona male Ane? Ime što si porasla, dođi da te tete ljubi! Rođo, došo i ti. Ajmo po jednu ljutu!, Cvićko reže kobasice,slaninu, Gile oko kotla, Perica slika, Zlaja, Željo rastrčani, drugi obilaze lipe i javore koje su posadili fratri. A oni preponosni. Šepi se mudro osmjehuje „Tko pije neka popije a tko žvače neka sažvače. Za deset minuta počinje misa“ mudrim glasom opominje fra Zoran. Perica Verić zvoni. Razliježe se zvono na daleko. Počinje misa. Ivani su pred oltarom. Puna crkva. Ima i na korovima misara. Bliže 100 nego 80. Do mene na klupi čovjek koji mi je prije ulaska u crkvu rekao da  je iz Jakotine i da je ovdje išao u školu, četiri puta se na dan križao kod crkve. „Svim na zemlji mir veselje“ ori se  .. „ u sve vrime godišća“!. Fra Juro tumači kako se Krist nečujno uvukao u Ivanov život a Ivan ga ponizno slijedio i svjedočanstvo nam ostavio.
 Na kraju zahvala i blagoslov i opet pjesma. Ispred crkve pod drevnom lipom gdje su i naši djedovi slušali misu slikaju se Ivani. Ako sam dobro zapamtio 15 imenjaka. Svi ponosno poziraju. Ponovo bliže kotlu. Serviraju grah, rebarca, nogice, repove, kobasice i kiseli kupus za salatu. Ima li ljepšeg ambijenta za zajednički objed? Kavijar i tartufi su sitnica za naš grah. Bravo Gile! Za početak manje priče više rada, ode grah dok si rekao keks. Miris se širi. Lagano se budi harmonika, djeca trče pucaju petarde, počinje pjesma, nazdravljanje. Stipica Dudin, fra Juro, Čelini, Ivo Barišin, Pile Kovačić, svirač Ivo Ivić nađoše i onu fra Marka Bandala „Čija frula mojim šorom svira'“. Čestit Božić i sveti Ivan i sretna Nova našem Fra Marku kad ga se već sjetismo. Zadovoljan narod čavrlja, zahvaljuje, kuju se planovi za dogodine. Milost i dobrota lebde  u zraku. Uskoro će doći blaženi sumrak i onda vječne zvijezde na nebu. Na Sokolinama smo svi sokolovi.
Ostavljamo ovo svjedočanstvo budućim naraštajima da vide kako je nekada bilo i ujedno im kažemo dok smo  još pri zdravoj pameti „Nema raja bez rodnoga kraja!“
Mato Marka Pejavića
  Povratak