Milost na milost

vlč. Štefan Marković


Narod nije narod bez zajedništva, osjećaja pripadnosti i privrženosti. Kada ima tog osjećaja ima i okupljanja. A narodna nošnja na okupljanju većinom označava svečanost trenutka. Barem je tako bilo u vremena naših starih kada je misarska odjeća bila izdignuta od ostale. Uočiti u današnje vrijeme hodočašćenje u narodnoj nošnji, makar bilo kratko, siguran je znak veće svečanosti. Gospin rođendan, jedan od samo tri rođendana u katoličkom kalendaru, takav je događaj.
            Budući da Gospod neumorno gradi i sabire raspršene sinove i kćeri (usp. Ps 147,2) ove godine u župi Kotor Varoš po jednomu mladiću okuplja veći broj vjernika, vjerojatno i ponajveći nakon rata, na proslavi Odvjetnice župe. Kako je taj mladić prije nekoga vremena rekao „Evo me, mene pošalji“(Iz 6,8), tom prigodom slavio je i svoju mladu misu (lat. missus: poslan). Rođeni je on Zagrepčanin koji ni dana ranog djetinjstva nije proveo u ovome gradu. Ali, sazdan je i on od ove grude preko svojeg oca i majke, baka i djedova. Stipo, Štef, Štefan, odaziva se on na svaku inačicu svoga imena, sigurno i još poneku ovdje nespomenutu. To kraljevsko bosansko ime dano je i ovom potomku obitelji Marković, bogate sinovima i kćerima. O svome porijeklu i životu iznio nam je snažno svjedočanstvo u kojemu je naglasio neprestano traganje za višim smislom, govorivši o stranputicama koje su se činile zamamne (na što se među vjernim pukom, nenaviklim na ispovijesti, moglo čuti i „A ´m´Is´o ti reci“), želji za pripadanjem, borbama sa autoritetom, odbijanju poziva, nalasku zajednice, odlasku od doma, rastu i sazrijevanju vjere, misionarskom djelovanju čak i u Srbiji… Praćen molitvom najbližih našao je put do Krista. Posebno je tu naglasio ulogu svoje bake Mare koja mu je priznala da ga je izabrala među unucima i za njega molila da postane svećenik, a u trenutcima kada ju je molio da to prestane ona je molitvu samo pojačavala. Još jednom se u svijetu očitovala snaga ustrajne molitve pobožne žene. Valjalo je, dakle, prvo da prođe kroz slabosti da bi se očitovala u njegovu životu snaga Kristova prema riječima sv. Pavla "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." (2 Kor 12,9). Štefanovo mladomisničko geslo „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Iv 1,16) to i pokazuje.
            A da nije sam, već da ima braću, premda nije „manji brat“ vidjelo se i prema suslaviteljima svete euharistije fra Jurom, fra Petrom, fra Vinkom i fra Zoranom. Slavlje mlade mise u rodnoj župi sv. Obitelji u Zagrebu razlog je dijelom manjega broja vjernoga puka na ovoj. Složnih glasova  ipak nije manjkalo pa se pjesmom molilo i hvalu Bogu dalo. Po  blagovanju za Kristovim stolom uslijedila je i okrepa za bratskim stolom. Svi misari bijahu dostojni skupa se još proveseliti i nazdraviti s našim mladomisnikom. Malo pjesme, malo kola, čašica razgovora, pokoja anegdota pa na sve to i fra Perina odmjerena prigodna šala zadržali su narod i oživjeli nikad zapostavljeno i vazda živo zajedništvo Božjega kotorvaroškog naroda.
 Augustin Jelušić

                                                                                                                                                 

 
  Povratak