Mali turnir u nogometu sa stilom

Rokovski

 
Događalo se to na vrh brda iznad Podbrđa.Skupina dječaka je odlučila odigrati turnir u nogometu.Onako bosonogi uspjeli su okrčiti dio grmlja koji im je nedostajao.Lopta plastična, noge bose a volja jaka.U to vrijeme u Dinamu su igrali Lamza, Zambata, Rora u Italiji, Macola, Faketi Domingini.Europom driblao Đajić. Turnir se igrao u vrijeme Rokova, da bi malo kasnije ndobio naziv Rokovski. Svaki sljedeći je bio ozbiljniji i igrao se na raznim mjestima.Konačno je došao ispod Mate Sirovine kuće.
I ove godine se igralo, usprkos vrućini.Skupilo se naroda svih uzrasta.Uglavnom domaći uz pokojeg gosta koji je navratio.Polako vrućina jenjava.Pale se reflektori.Počinje.Kažu ima 5 ekipa. Skupljaju se navijači.Veličanstven ambijent.U jednom trenutku je počela bakljada.Rasvjetljava noć.Za to vrijeme publika čavrlja.Pozdravljaju se, upoznavaju.Neke koje nismo dugo vidjeli, zaboravili, neke koja su odrasli i ne prepoznajemo.Čiji si ti momak?Čerčin najstariji.Ovaj golman Jakin, onaj drugi sa repom Zlatka Milinčinoga.Marka Kačareva svi znamo, Pinu, Grbu i sudca Boru također. Stasaju i mladi za koje će se tek čuti.Zadubljeni u razgovore mnoge golove nismo ni vidjeli.Nije ni važno.Najvažniji je socijalni kontakt.Pogled u oči ne može zamijeniti nikakav video, SMS, nikakva snimka, skajp. Osmijeh, prepričavanje dogodovština, vicevi.Od dvjestotinjak gledatelja najbolje su prošli oni koji su dočekali kraj.Oko ponoći, janje i prase na stolu.Jako dobro pečeno tako da su na kraju ostale samo kosti.Organizator neprimjetan.
Hvala im tko god da jesu.Svi zadovoljni. A i sv. Rok.Kako i ne bi pored ovoliko štovatelja.Odlučni, uz Božju pomoć, da se vidimo i dogodine u rodnom  kraju, jer nema raja bez rodnoga kraja.
Mato Kljajić (Pejavić)
  Povratak