Dragi (mladi) Kotorvarošani!

Što za vas predstavlja Bosna i Hercegovina?



Što za vas predstavlja Bosna i Hercegovina? Što vam je prvo pred očima kad netko spomene zemlju u kojoj su odrasli vaši roditelji? Što osjećate kada putujete Bosnom?
Razmišljajući o našoj domovini Bosni i Hercegovini, svašta mi se nešto vrti u glavi. Hvala Bogu pa većinom lijepe stvari povezujem sa (po meni) najljepšom zemljom na svijetu. Posebno nakon ovog tjedna, u kojemu smo četvrti put zaredom - ovaj put sa animatorima međureligijskog vijeća iz Sarajeva - organizirali projekat volontiranja u rodnom kraju Kotor Varošu, još sam se više uvjerio u društvene (!) ljepote naše Bosne (koje se u medijima baš i ne žele prikazivati).
Preksinoć, nakon što smo svi nekoliko dana imali mogućnost uživati na našoj djedovini, još jedna lijepa vijest je stigla, ali iz daleke Litve: kadeti košarkaške bh-reprezentacije su po prvi put postali prvak Europe. Trener Josip, reprezentativci Lazar, Amar i Nikola; Njegoš, Emir i Josip. Imali su jedan zajednički cilj. I uspjeli su postići ga. Zamislite samo kakav li je to poraz za bh-foteljaše kojima nije do zajedništva, kojima nije do zajedničkih pobjeda, kojima nije do dobrih susjedskih odnosa među običnim ljudima. Ili kako Papa Franjo reće u Sarajevu: 'kojima je stalo da od svake razlike stvore razlog za sukob'.
Vjerovatno im se također nebi svidjelo što smo zajedno sa članovima međureligijskog vijeća, mladim Kotorvarošanima različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti, te sa Jajčanima postigli ovih dana. Ma siguran sam da im se ne bi svidjelo. Ali šta bi. Svidjelo se to njima ili ne: to ti je Bosna.
Iako je ovaj projekat počeo sa nuđenjem neformalnih aktivnosti za mlade Kotorvarošane hrvatske nacionalnosti - tj. da u tjednu Velike Gospe nebi zavirili samo u kafiće i diskoteke, već i u dvorišta nesposobnih i nemoćnih Kotorvarošana - otpočetka sam imao cilj putem ovog projekta privlačiti mlade Kotorvarošane drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Ove godine smo zahvaljujući Milošu, Mebruri, Blanki, Teodori i Danielu iz "Međureligijskog vijeća Sarajevo" uspostavili temelje za daljnji rad u tom okviru.
Kako su nam dani prošli?
Članovi već spomenutog međureligijskog vijeća su držali predavanja o različitim vjerama koje su prisutne u Bosni i Hercegovini.
Pored toga, banjalučki Caritas nam je pokazao što sve pokušavaju postići da bi ljudima nastanjeni na području banjalučke Biskupije, kojima je najpotrebnija pomoć, olakšali život.
Tim putem smo također imali priliku vidjeti kako neimaština i nada u bolje sutra vode do masovne trgovine ljudima. Povjerenje „malog čovjeka“ u nepoznate ljude i njihova lažna obečanja vode do njegovog psihičkog i fizičkog sloma. Lako se upada u to kriminalno i nemoralno društvo, a teško je iz njega izaći, pa čak i za život opasno. Tek prikazani dokumentarni film i raspravljanje o njemu nam je svima „otvorio“ oči za takvu vrstu opasnosti koja je prisutna oko nas.


Da timski rad, dogovor, konzensus i sl. mogu biti ujedno vrlo lagani i komplicirani predmeti svakodnevnog života, dokazano nam je kroz različite igre u kojima smo se - kao što je već spomenuto - morali dogovoriti. Tko će stanovati u mojoj, pa u našoj kući? Kako ćemo se prebaciti sa jedne strane ručnika na drugu? Zajedno ili svatko za sebe?
Pored spomenutih radiona i predavanja smo pripremali sve za dolazak velikog broja Kotorvarošana kotorvaroškim župama. Čišćenje puta uz Vinišće za hodočasnike, čišćenje crkve na Sokolinama i tamošnjeg crkvenog dvorišta, te čišćenje crkvenog dvorišta u Kotor Varošu su bile samo neke od naših fizičkih aktivnosti.
Kao uvijek do sada, večernji sati su nam pružili slobodno vrijeme i mogućnost da se opustimo i družimo uz zvukove gitare, da zajedno gledamo noćno nebo i padanje zvijezda, igramo „asocijaciju“, pa čak i da izlazimo u kafiće i diskoteke.
Šteta što se nije još više mladih Kotorvarošana priključilo našim aktivnostima. Šteta što su kafići i diskoteke preko dana uvijek tako pune, iako se izvan njih toliko toga ima raditi. Šteta što mnogi mladi ne vide ništa dobro u ovoj vrsti dobrovoljnog rada.
Šteta, jer ove godine ste (možda zadnji put?) imali priliku doživjeti sve najljepše strane koje nam naša domovina nudi: razgovori sa Milošom o pravoslavlju, sa Mebrurom o islamu, sa Blankom o judaizmu, sa Teodorom o katoličanstvu - sve u starom bosanskom duhu „svoje voli, a tuđe poštuj“. Sve ono što je stvarnost ne samo naše domovine, nego našeg svijeta. Gledati ne samo naprijed, nego i lijevo i desno, može biti od velike koristi za čovjeka i društvo.
"Mirotvorci budite" su bile riječi Pape Franje tokom posjete našoj domovini, upućene svim narodima koji u njoj žive. Zato mislim da se možemo vidjeti kao vrsta mirotvoraca, koji u duhu vjere i zajedništva žele činiti dobro.
Hvala svim Kotorvarošanima koji su nas u financijskom i materijalnom smislu podržavali. Hvala našim fratrima fra Anti i fra Marku što su nam župnu kuću dali na raspolaganje. A najviše hvala volonterima, mladim Kotorvarošanima, i članovima "Međureligijskog vijeća Sarajevo"!
Mateo Topalović
 
  Povratak