Božićna čestitka

Draga braćo i sestre,
 



naši životi sastoje se od trenutaka. Neke smo jako dobro upamtili, nekih se sjećamo kroz maglu, a neke smo potpuno zaboravili. Zapravo, kada bismo htjeli mjeriti te trenutke vidjeli bismo da smo većinu zaboravili. Mnogo razloga može biti zašto smo nešto zaboravili. Ali tome zašto smo neke trenutke zapamtili, najčešće je, ako ne i uvijek, samo jedan razlog. Zato što su nam bili posebni. Svaki na svoj način, neki posebniji od drugih, ostali su nam u pamćenju. Ponekad su to trenutci provedeni s dragim i voljenim osobama, ponekad trenutci uspjeha. Ipak, nisu to uvijek lijepi trenutci. Često nam se u sjećanje urežu događaji koji su na poseban način obilježili naše živote, ali nam nisu dragi i možda bismo ih najradije zaboravili.
Kako god bilo, svi ti događaji služe nam u šumi života kao putokazi, po njima procjenjujemo sve one događaje i osobe koje čine našu svakodnevicu. Jer takvi događaji i osobe imaju snagu učiniti našu svakodnevicu boljom ili lošiju, dodati još više svijetla ili je potamniti.
 
Ipak, postoji jedan događaj koji se ne može mjeriti niti s jednim drugim događajem naših života. Događaj je to koji proizlazi od osobe s kojom se ne može mjeriti nijedna osoba u našem životu. Ta osoba i taj događaj zauvijek su promijenili povijest, a jednako snažno i danas dodiruju naš svijet. To je događaj koji se dogodio jer nas želi promijeniti. Događaj je to jednog rođenja, rođenja osobe koja je došla među nas samo s jednim razlogom – jer želi da nam postane najposebnija osoba života svakoga od nas. Njegovo ime je Isus Krist!
Svjedoci smo kako se svake godine naši domovi, crkve i gradovi posebno uređuju u iščekivanju tog posebnog dana. Kroz četiri nedjelje došašća, kao vjernici, pripremamo se kako bismo Božić dočekali na prikladan način, kako bismo ga učinili drugačijim od ostalih dana, kako bismo ga učinili posebnim. No jednako tako, svjedoci smo kako nam to često ne ide za rukom. U silnim nastojanjima da Božić učinimo posebnim danom, mnogo uloženog truda često se učini uzaludnim jer uvijek nešto nedostaje. Koliko god naše božićno drvce bilo lijepo ukrašeno, jaslice na svome mjestu, blagdanski stol pripremljen, božićne pjesme savršeno otpjevane, dogodi se ono što se ne bi smjelo dogoditi. Zaboravimo slavljenika. Postanemo slični ostatku svijeta koji slavi Božić, jer budi lijepe osjećaje. No Božić se ne sastoji u tome da budi lijepe osjećaje: on je itekako stvaran. Jedna obitelj, neprihvaćena među ljudima donosi na svijet njihova Spasitelja, kojega mogu prepoznati samo oni koji su otvorena i jednostavna srca. Spasitelj koji je došao svim ljudima, od mnogih biva odbačen. To je stvarnost Božića. Posebnost Božića ne čini njegova udobnost i komfor, nego ljubav koja trpi. Od prvog trenutka svoga dolaska na svijet, ljubav je to koja je odbačena i trpi. Ali ona i dalje ljubi i poziva nas da joj se pridružimo. Poziva nas da uočimo među nama one koji trpe i u njima prepoznamo tu istu ljubav. Svjedoči nam da ne možemo biti istinski sretni i ne možemo ući u dubine Božićne tajne ako nismo spremni učiniti isto – ljubiti bez suzdržavanja, ljubiti jer smo ljubljeni, čak ako treba i trpjeti zbog ljubavi.
 
Podsjetimo stoga ljude oko nas svojim primjerom da Božić nije samo jedno u nizu slavlja kojeg se rado sjećamo, da se on ne slavi samo na način koji se može vidjeti. Božić se slavi tamo gdje je skrovito, kao i dijete rođeno u skrovitosti štalice, kojeg su tražili oni koji su znali gdje treba tražiti i nisu odustali dok ga nisu pronašli.
 
S ovim mislima i željom da pronađete Malenog Spasitelja u skrovitosti, mi vaši fratri (fra Zoran i Fra Juro), želimo vam svima čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2018. godinu!
 
  Povratak