VORARLBERG - TREĆI PUT

Susret u Austriji



I ove, 2010 godine, na poziv hrvatskog dušobrižnika vlč. Jure Kostelca, kotorvaroški župnik vodio je duhovnu obnovu hrvatske zajednice, koja je «svoje mjesto pod suncem» našla u pokrajini Vorarlberg u Austrije. To je jadan lijepi predio koji na kratkom prostoru graniči sa tri države: Njemačkom, Švicarskom i Lihtensteinom a zapljuskuju je vode Bodenskog jezera. Već je dva puta fra Pero Karajica kao kotorvaroški župnik predvodio duhovnu obnovu te zajednice, a ove godine ta čast je pripala njegovom nasljedniku fra Anti Šimunoviću. U sklopu ove duhovne obnove jest i susret djece sa Svetim Nikolom i podjela darova djeci. Također, svaki put, pa i ovaj, bila je upriličena zabava a sav prihod je išao za obnovu naše «Kotorvaroške ljepotice».

Kao temu duhovne obnove fra Anto je predstavio bogoslovne kreposti naše vjere – vjera, ufanje i ljubav i to na način kako su ih živjeli Sv. Josip, Sv. Nikola i Sv. Ivan Krstitelj. Fra Anto je, također, sudjelovao u predbožićnoj ispovijedi i predvodio Sv. Misu na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

Zabavu u subotu, 4. prosinca 2010. u dvorani u mjestu Schwarzacu pripremila je jedna mala grupica kotorvarošana za koju vlč. Jure reče da se na njih uvijek može osloniti, posebno kad treba nešto odraditi. Na zabavi je bio nazočan lijep broj gostiju, bilo bi i više da nije bilo i drugih aktivnosti u blizini; zabava Posavljaka, Božićni koncert i zabava u susjednoj Švicarskoj gdje također ima naših Kotorvarošana, posebno iz Plitske i Vrbanjaca. Oni su pozvali i doveli fra Antu u njihov klub u Balgachu gdje su se uz večeru informirali o situaciji i perspektivi našega kraja.
Ovu prigodu koristim da zahvalim vlč. Juri, cijeloj njegovoj zajednici koji su, svatko na svoj način pomogli ovaj naš kraj. Posebno zahvaljujem onoj maloj grupici kotorvarošana koji su svojom požrtvovnošću pokazali ljubav prema našem kotorvaroškom kraju.
I za kraj jedna mala anegdota. Fra Anto je bio smješten u jednom samostanu redovnika cistercita, jednome od ogranaka benediktinskog reda. Kada je fra Anto došao na doručak u samostansku blagovaonicu, počeo se pozdravljati i upoznavati sa redovnicima koji su pristizali. Velikim blagovalištem uglavnom se čuo njegov glas, redovnici su klimali glavom i nešto potiho promrmljali sebi u bradu dok jedan nije pristupio i rekao fra Anti: «Oče, nema se običaj govoriti za vrijeme objeda.» Naime jedan od zavjeta ovoga reda jest šutnja.
Fra Marko

Povratak