Posjet Aleksandrovcu

 Dana 23.01.2009. godine u okviru Projekta programa ovisnosti za mlade grupa mladih zajedno sa fra Perom posjetila je zajednicu Marjanovac koja djeluje u okviru samostana časnih sestara u Aleksandrovcu. Naše mlade ugodno su ugostili domaćini sestra Ana Marija, sestra Amata i operater Goran koji su im u kratkim crtama iznijeli povijest ovoga projekta i zajednice naglasivši da je ova kuća obnovljena i otvorena 2000. godine. Sestra Amata upitala je mlade: „Što ste očekivali dolazeći u ovaj Centar, kakve ste ljude očekivali u susretima i koja su vaša iskustva i kako gledate na ovu problematiku?“
             Svi su mladi dobili riječ i govorili su o svojim saznanjima problema droge i alkohola. Fra Pero je napravio usporedbu o konzumanju droge i alkohola, ali se postavlja pitanje koje su vrednote koje mladi danas imaju u svom životu i radu. Poznato je da su svi anestetici neka vrsta droge, ali problem se rađa tamo gdje postoji zloupotreba takvih sredstava. Osoba koja uzima drogu često,  tek kada dođe do kraja, zatraži pomoć. Potreba za takvim sredstvima sa sobom povlači i kriminalne radnje.Ljudi koji postanu ovisnici nađu se u velikom problemu kada počnu gubiti prijatelje, a zna se dogoditi da su prijatelji prvi koji se obrate za stručnu pomoć. Mladi su pitali što je prvotni razlog zbog kojega neki uzimaju drogu.Često je to bijeg od samog sebe, a ponekad droga pomaže osjetiti ono što se normalnim čulima ne može osjetiti. Puno mladih ima određene komplekse u životu i neki se ne osjećaju ostvarenima, pa traže bijeg. Neki mladi u krizi odrastanja posežu za takvim stvarima. Sestra Amata je naglasila da je glavni problem pitanje krize identiteta i mladi se često boje što će drugi o njima reći. Ona je naglasila da je narkoman kao biser koji je upao u blato, ali ga treba očistiti da bi zablistao pravim sjajem.Naglasila je potrebu mladenačkog druženja i aktiviranja na karitativnom polju djelovanja. Čovjek se ostvaruje najviše kada se daje drugima i ponekad glavni izvor kriza je u dubokoj sebičnosti iz koje ljudi teško izlaze. Udruga Marjanovac funkcionira kao nevladina humanitarna organizacija, a lokalne vlasti tvrde da su im dozvolili takvu vrstu rada i što im drugo treba. Ipak, uvjereni smo da će ova zajednica sa ovakvim projektom i brigom za one koji su u krizi identiteta opstati i ostati jer rade za dobrobit čovjeka i to mladoga i ranjenoga. Gosti i domaćini obišli su dvorište u kojem su mogli vidjeti zasađene čemprese mladića i djevojaka koji su prošli kroz ovu zajednicu i oporavljeni vratili se u normalni život. U dvorištu se nalazi i jedno simbolično drvo na kojem je izrezbaren delfin i to je zaštitni znak te zajednice. Obišli smo također i prekrasnu crkvu u sklopu samostana koja nije srušena za vrijeme minuloga rata.  

            Poslije ovoga susreta naši mladi su nakratko posjetili stočarsku farmu Caritasa u Aleksandrovcu, a potom temeljito obišli najsuvremenije postrojenje za proizvodnju sira Trapist koji je u zadnje vrijeme obnovio svoju tradiciju proizvodnje. Uvjereni smo da će nadaleko poznati sir Trapist uskoro biti na domaćem tržištu u okviru zadružne trgovine u sklopu samostana Trapisa „Marija zvijezda“.  

            Poslije toga mladi su nakratko posjetili Caritasov starački dom na Petrićevcu i susreli neke od naših župljana koji su našli smještaj u ovoj prekrasnoj kući koja ugošćuje starije i nemoćne ljude.Sestra Željka Zeba ih je provela kroz sobe u kojima smo mogli susresti različite starije osobe koje su našle utočište u ovoj kući. 

Ovo je bio samo jedan dan drugačiji od ostalih u kojem su mogli doživjeti puno toga različitoga gledajući ranjene mlade koji se bore za svoj identitet, a s druge strane susrećući starije i nemoćne koji su svoj život i snage uložili i tako čekaju da provedu mirnu i sretnu starost željni života i puni elana za nove pothvate