Hodočašće sv. Ivi u Podmilačje

I ove godine iako je bilo loše vrijeme mnogi hodočasnici krenuli su svetištu sv. Ive u Podmilačje



I ove godine iz naše, Kotorvaroške kotline hodočastilo se sv. Ivi u Podmilačje.
Oni koji su više puta hodočastili mogu slobodno reći da iako slična, svako hodočašće ima jednu svoju neponovljivost. Ove godine je bilo posebno. Novi župnik, poneki novi hodočasnik, uvijek neka nova situacija. Ovogodišnje hodočašće za našu zajednicu započelo je već 18. lipnja kada su na svoj dugi put krenula petorica naših kotorvarošana iz Požeške kotline predvođeni gospodinom Markom Kljajićem iz Vetova. Do Kotor Varoša stigli su u nedjelju, u ponedjeljak su pokušali malo zaliječiti ranjene i umorne noge da bi svoje hodočašće nastavili s grupom hodočasnika iz Požeške kotline koji su krenuli od Luka prema Podmilačju oko 8.00 ujutro, 22. lipnja. Kiša, koja je danima padala nije obeshrabrila njih preko trideset. Nakon kratke blagoslovne molitve sa svojim zavjetima krenuli su hrabro uzdajući se u Božju pomoć i zagovor sv. Ive.
Iako je dugotrajna i jaka kiša već bila prouzročila dosta problema u našem kraju, bio je prekinut promet prema Banjaluci zbog izlijevanja Vrbanje i Jošavke, naša grupa od 87 hodočasnika krenula je nakon molitve prema Svetištu sv. Ive. Na samom početku puta vidjeli smo koliko je bila jaka kiša. Više od 50 m u duljini kod Srednjeg Brda zemlja je zatrpala put prema Sokolinama tako da su jedino mogli proći pješaci i to jedan po jedan. Ipak, to nas nije obeshrabrilo. Išlo se malo bržim tempom jer se ni kod odmaranja nije moglo sjesti. Prvi pravi odmor imali smo na benzinskoj pumpi prije Skender Vakufa. Tu nam je fra Pero dovezao troje hodočasnika koji nisu uspjeli doći do Kotor Varoša zbog poplave. Do Tadije na Ugru stigli smo oko 1.00 iza ponoći. Ujutro, zbog stvarnih problema, troje hodočasnika nije uspjelo nastaviti put.
Od Ugra smo krenuli oko 7.30 ujutro. Išli smo putem preko Orašca, pokraj groba Joze Furunđije poznatoga po svojoj pobožnosti. Kiša nas je pratila cijelim putem. Tek kada smo došli do Seoca i kad smo se počeli spuštati prema svetištu kiša je stala, čak se pojavilo i sunce. Iako umorni, sretno smo prispjeli u Svetište, gdje nas je dočekao i blagoslovio župnik, naš fra Zoran Mandić. Kao hodočasnici iz Kotor Varoša imali smo uistinu razloga da budemo radosni. Prvo, sretno smo stigli; drugo, imali smo u grupi najstarijega hodočasnika, Pilu Sirovinu (78g) kojemu je fra Zoran uručio prigodnu uspomenu i treće, na svetoj misi u 6.00 koju je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić među zvonima koje je blagoslovio bilo je i zvono koje su darovali Hodočasnici Kotorvaroške Kotline. Ovom prigodom zahvaljujem svima koji su nas pratili na našem putu svojim molitvama ali i osvježenjem i dr. Vjerujem da su mnogi, koji su i ove godine iskusili poteškoće puta ali zadovoljstvo zbog izvršenih zavjeta, molitava i žrtava već odlučili, ako to bude i Božja volja, i dogodine krenuti 22. lipnja u ovo naše veliko svetište.
Fra Anto Šimunović


Povratak