Kotorvaroška Dolina

Godinu dana volontiranja u Jajcu

Datum: 4.10.2011.


Sa web stranice župe Podmilačje preuzeli smo interesantan članak o mladiću iz našega kraja - Mateu Topaloviću




Mateo Topalović, volonter iz Njemačke, rodom iz Kotor Varoša, godinu dana je proveo volontirajući u našem gradu. Mateo je rođen u Njemačkoj, nakon završene gimnazije odlučio se za volonterski rad. Došao je u Jajce u rujnu prošle godine te ovdje proveo nešto više od godinu dana. Radio je za Omladinski centar – Jajce, vodio tečajeve engleskog i njemačkog jezika i te;aj gitare. Mateo je bio vrlo aktivan i u radu naše FRAME u Podmilačju, gdje je pomagao u održavanju tečajeva gitare, svirao u bendu „Yohannan“, jednostavno sudjelovao u svim aktivnostima naših mladih.
Mateo se dana 24. rujna vratio u Njemačku gdje će upisati studij povijesti i vjeronauka. Planira se nakon završenog obrazovanja vratiti u Bosnu.
Napisao nam je nekoliko riječi o svojoj godini provedenoj u Jajcu:
Godinu dana sam proveo u jednom od najljepših gradova Bosne i Hercegovine, godinu dana sam radio u omladinskom centru vodeći tečajeve stranih jezika i organizirajući druge aktivnosti, godinu dana sam proveo sa mladima iz ovog grada i FRAME Podmilačje… jednostavno sam proveo najljepših godinu dana svog života.
Kada sam prije malo više od godinu dana stigao u kraljevski grad Jajce, mnogi su se čudili kako se netko tko živi u Njemačkoj, može vratiti u Bosnu, još dobrovoljno. Često sam čuo „Ti nisi normalan! Gdje ćeš se vratiti u Bosnu?“ Jednostavno nisu mogli razumjeti kako se netko može vratiti iz ljubavi prema svojoj domovini i rodnoj grudi, a ni danas to ne mogu. U tom slučaju im samo mogu reći da nekomu uvijek ono najviše fali čega nema. U mom slučaju je to oduvijek bila Bosna, naši ljudi i naš mentalitet.
Moji roditelji su me podržali u mom „povratku“ u Bosnu dok se rodbina bunila i pitala zašto to radim. Od početka sam im rekao da želim raditi nešto korisno. Tako sam pronašao Omladinski centar – Jajce, veoma tolerantna i multietnička organizacija, koja je otvorena za sve građane iako građani to ne vide. Zahvaljujući Samiru Agiću, menadžeru OC-a sam i došao ovamo. Niti jedan tečaj nisam vodio a da je bilo učenika samo jedne nacionalnosti, i uvijek je dobro proteklo. To je upravo i cilj OC-a, da se mladi različitih nacionalnosti zbliže.
Razočaran sam činjenicom, a mislim da to nije samo moje mišljenje, da političari čine veoma malo za ovdašnju omladinu. Mislim da dovoljno govori činjenica da gotovo svaki drugi kojeg sam upoznao kaže da želi napustiti Bosnu i da ovdje nema budućnosti. To me ljuti, jer znam da političari mogu dosta toga učiniti. Ne želim izostaviti ni omladinu, jer i oni mogu nešto učiniti. Nekada treba dići glas, izvršiti pritisak na odgovorne kao što smo to u OC-u radili. Nekad šutnja nije zlato, a mislim da mnogi ljudi u BiH imaju razloga da NE šute, da govore o svojim problemima,… Jer na nama mladima je, mi smo budućnost ove prelijepe države.
Također se nadam da će netko od omladine iz rodnog kraja Kotor Varoši pokušati ovo što sam ja, upoznati domovinu i rodnu grudu. Ja se ni u jednom trenutku nisam pokajao, siguran sam da i oni neće…
Što se tiče života u ovom gradu veoma sam se dobro privikao. Ljudi su prijatni, nikada nisam čuo neku ružnu riječ, uvijek su otvoreni za razgovor, posebno kad im spominjem da sam se vratio u Bosnu… Mnogo toga sam ovdje doživio, a ponajviše zahvaljujući „ujacima“ i mojim zemljacima fra Zoranu Mandiću i fra Vinku Jelušiću. Susreti FRAME te primanje u FRAMU, sviranje u bendu i nastupi, putovanja u Sarajevo, Bugojno,…, rad kao redar za Sv.Ivu i na mladim misama, hodočašće u rodni kraj Kotor Varoš… sve to ne bih doživio da me oni nisu uključili u rad župe Podmilačje. Zbog tog im velika hvala! Uostalom, ljudi su me ovdje prihvatili kao svog što itekako cijenim. Na početku sam još bio neiskusni „auslender“ iz Njemačke. Sada me, nadam se, vide drugim očima.
A Jajce kao grad je prelijep i pun zanimljivosti, posebno što se tiče povijesno kulturne baštine. Ima turističkog potencijala više nego Sarajevo ili Mostar. To se svakog vikenda, posebno ljeti, može vidjeti kada se turisti slijevaju u ovaj grad. Samo da se ovdašnja vlast hoće pobrinuti za očuvanje te baštine.
U Njemačku se vraćam teškog srca i suznih očiju. Bit će mi teško naviknuti se opet na tamošnji život. Moram ostaviti toliko drage osobe, jedan grad kojeg sam zavolio kao svoj rodni kraj Kotor Varoš… Uz Božju pomoć ću početkom listopada početi studirati povijest i vjeronauk. Želja i plan mi je da se nakon završenog studija vratim u domovinu. To mi je želja i to se ne da promijeniti iako mi mnogi savjetuju suprotno. No, srce kaže nešto drugo. Nikada u životu nisam bio sretniji i zadovoljniji nego što sam bio ovih godinu dana. Ako Bog da, želja će mi se jednog dana, i to u bliskoj budućnosti, ispuniti, jer „gdje je srce majko, tu je dom…“.
  Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 115

izašao je novi broj

Datum: 10.5.2017. Pregledaj PDF

Glasnik br. 114

Novi broj Glasnika dostupan je za pregled.

Datum: 27.1.2017. Pregledaj PDF

Anketa

Na šta mjesečno trošite najviše novca

Slika tjedna

slika-tjedna