uPOZNAJ DOMOVINU DA BI JE BOLJE VOLIO

Obilazak groblja za Svi Svete

 
 
Sveta misa na Podbrdskom groblju
 
Evropa se komeša.Svatko gleda gdje su njegovi mrtvi pokopani.Svaka ptica svome jatu leti.Dođoše Podbrdci u velikom broju i ovoga puta, sa svih strana. Dostojanstveno. Bez nervoze. Pokošeno, očišćeno, oprano, nakićeno, zapaljene svijeće, molitva.Razdragan i fra Zoran.Dan kao naručen.Hvala Bogu! Počinje misa. Skrušeno sudjeluju svi.Kako napomenu fra Zoran i pokojnici se vesele u raju kada vide da mislimo na njih, a hrastovi daju svoj doprinos, tiho spuštaju lišće i prave veličanstven dekor.Hvala svima koji dođoše, mngi iz dalekih zemalja.Sveti Rok im bio suputnik!
I na kraju nešto za žive.Kao uvijek vrijedni organizatori počastiše sve prisutne prasetinom, pićem uz ugodno druženje i obećanje da se vidimo prvom prigodom u što većem broju. A još je puno grobalja gdje imamo svoje drage pa i njih treba obići i ponosni budimo jer nema raja bez rodnoga kraja.
 
 
Prvi put u Zagrađu ( ili upoznaj domovinu da bi je bolje volio)
 
Kuda se ide u Zagrađe? Tu gore pored mesnice, preko mosta pa ravno. Oprostite, jesam li na pravom putu za Zagrađe? Jesi, evo iza tebe fra Zorana pa ga prati. I skrenusmo sa asfalta putem kroz šikaru, samo polako veli fra Zoran. I ne može drugačije, mislim sam u sebi. Krivine, uzbrdica. Auto se buni ali napreduje. Sa lijeve strane ponor i pogled u beskraj.Parkiram na travi pa malo pješaka i eto me u groblju.Zdravimo se. Mnoge vidim prvi puta.Ovog sa repom vidim često.Četa mala ali hrabra: Oršulić Josip, Nataša, Jakov, Vilus Luka, Mato, Oršulić Stipo, Pavlović Dragica, fra Zoran i moja malenkost.Groblje uređeno, kapelica skromna, svaki grob je dobio po svijeću, A misa? Takvu jednostavnost i veličanstvenost treba doživjeti jer se ne da opisati.Fra Zoran pohvali sve koji dođoše, sve koji ogradiše i pokosiše groblje, pobirinuše se za put, a i ja im se divim. Na upornosti, na volji i ljubavi prema rodnom kraju. Dakako .Na kraju slikanje i zakuska.Rakija, suhovina, sir. Svaki zalogaj ovdje tri puta više vrijedan.Na povratku okupismo se oko kapelice sv. Leopolda. Krunica, pa kratki razgovor šta treba još  uraditi.Tako malu kapelicu tako skromnom svecu nigdje ne vidjeh.Mi smo sve zapamtili a vi dođite vidjeti.Rastajemo se pune duše i srca uvjereni još više da nema raja bez rodnoga kraja, Sada se valja strpljivo spustiti do Kotora i svima vama upućujem pozdrave.
 
 
Duratovci,  tako blizu a tako daleko
 
 
Auta parkirana ispred groblja.U groblju misari, blaženi mir, svijeće gore.Dostojanstveno.Obećah sebi da ću obići groblja na kojima nisam dugo bio. Jednom još u osnovnoj školi.  Jedva se sjećam.Tako će neki danas u Plitsku prvi puta.Mnogi smo se već sreli na drugim grobljima.Fra Zoran počinje misu.Danas je sjećanje na Sve svete kojima ime nije u kalendaru a učinili su velika djela samo Svevišnjem znana.Možda takvi leže u ovom groblju?
U prolasku cestom ne dobiva se dojam da je ovako pitom kraj.Potrebno je doći i uvjeriti se.Sigurno zaslužuje više pažnje i ljubavi, Jer nema raja bez rodnoga kraja.


vaš Mato Kljajić - Pejavić Povratak