Stupanje u Framu

Ako želimo izvršiti ono na što smo pozvani i želimo istinski ostvariti taj poziv, moramo biti svjesni da se ništa ne može raditi s pola srca, već da baš kao ''mali ljudi'' predani jednostavnosti i poniznosti čine ''velike stvari''.

Položaj Hrvata katolika u BiH, a naročito u RS, svima je dobro poznat. Mnogima se čini da nas uopće nema. Drugi pak neobraćaju ili ne žele obratiti pažnju na nas. Ipak, kako se god to činilo, naša uloga u ovakvom društvu je veoma važna. Kako bi učvrstili svoja uvjerenja i još više učvrstili našu vjeru, naši duhovni pastiri su omogućili da stupimo u Framu. Frama je skraćenica od riječi franjevačka mladež. Sveti Franjo Asiški je svetac koji je svojim životom pokazao kako je moguće kvalitetno živjeti u jednostavnosti, poniznosti i bez nametljivosti ostaviti snažan trag.
U nedjelju, 9. prosinca 2007. godine u Banjaluci, ovaj događaj se dogodio u župi Petrićevac. Mladi iz Banjalučke i okolnih župa pristupili su Frami. Događaj je počeo s misom u 16 sati. Svako od nas je dobio tekst na kojem je bio napisan obred primanja u Framu. Bilo je prisutno 24 kandidata iz različitih župa. To su bile župe: Petrićevac, Barlovci, Motike, Trn, Budžak i Ivanjska. Važno je napomenuti da su prisustvovale župa Podmilačje i župa Kotor Varoš. Framaši iz Kotor Varoša su uzveličali pjesmom i svojim sviranjem ovo sveto misno slavlje. Misu je predvodio fra Vinko Jelušić župni vikar iz župe Podmilačje, koji je ujedno i asistent Frame Bosne Srebrne. Takođe, tu su bili i fra Danijel Rajić iz župe Podmilačje i fra Marko Hrgota, koji je okupio mlade iz susjednih župa za ovaj događaj. Fra Marko je, kao i uvijek, bio veoma dobro raspoložen i nasmijan, što bi ga neki, koji ga ne poznaju, mogli opisati kao neozbiljnog. Međutim, on je samo ''vedra srca'' kao sveti Franjo. U uvodnom dijelu svete mise fra Vinko je razjasnio šta znači stupiti u Framu. Evanđelje je čitao Fra Danijel. Propovijed, koju je vodio fra Vinko, nije bila preduga, ali je veoma značajna jer je još jednom u propovjedi objasnio što znači biti framaš. Takođe, rečeno je da MALI BROJ nas u BiH zahtijeva da činimo VELIKA DJELA. Drugi nas neće primjetiti ako se stopimo u mase i budemo činili što drugi žele da činimo. Tako nećemo biti zapaženi, odnosno, drugi nas neće željeti primjetiti. Svako od nas je prešao neke prepreke da bi došao na ovu svetu misu. Te prepreke su daljina koju treba prijeći, vrijeme, nedoumice itd.
Nakon Propovjedi, sljedio je obred stupanja u Framu. Fra Marko je pročitao ime svakog od nas i svako je zasebno trebao reći: ''Evo me''. To je biblijski motiv prisutan npr. u trenutku kad Bog zove Samuela i on mu odgovara: ''Evo me''. Nakon tog čina, svi kandidati su zajedno čitali molitvu franjevačke mladeži. Poslije toga je asistent Frame fra Vinko dijelio po jedan Tau svim framašima dok se pjevala pjesma ''Kriste u tvoje ime''. Nakon misnog slavlja, svi smo bili pozvani na druženje u toploj vjeronaučnoj dvorani. Tu smo se počastili, razgovarom obogatili događaj i nakon nekog vremena razišli smo se svojim kućama.
Bit ovog događaja je postati svjestan svoje uloge u društvu u kojem živimo. Ako želimo izvršiti ono na što smo pozvani i želimo istinski ostvariti taj poziv, moramo biti svjesni da se ništa ne može raditi s pola srca, već da baš kao ''mali ljudi'' predani jednostavnosti i poniznosti čine ''velike stvari''. Ovo je korak kojim mi šaljemo poruku da želimo ostvariti svoj poziv i da u svoj životni pohod idemo čvršći i govorljivi.

Ivana Smilčić Povratak