Kotorvaroška Dolina

Blagoslovljeno zvono u Bilicama

Datum: 2.7.2010.


Proslava Petrova u Bilicama



Kakve li simbolike, uoči blagdana sv. Ive u Podmilačju vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić dolazi u ovo najveće svetište u BiH da blagoslovi novih osam zvona koja će biti postavljena na novoizgrađenu crkvu, njih pet, a ostala tri za okolna sela. Jedno od ovih pet koja će zvoniti na ovoj prekrasnoj crkvi je i dar " HODOČASNIKA KOTORVAROŠKE KOTLINE ". A opet graditelj i upravitelj ovog svetišta je naš Bilićanin fra Zoran Mandić, koji uz sav umor i obaveze koje ima dolazi samo tri dana iza toga to jest 26. 06. 2010. u svoje - naše Bilice i blagoslivlja još jedno ne tako veliko po dimenziji zvono kao ona što su bila u Podmilačju, ali za nas najveće i najzvučnije na svijetu. Došao je blagosloviti zvono koje je samo par dana prije postavio, a koji je isto i darovao gospodin Anto Marčinković -Petrićev sa svojom obitelji, za koje je konstrukciju napravio u Zagrebu, a onda sve dovezao i montirao u Bilicama. Da bi slavlje bilo što veće pridružio se i bivši župnik fra Pero Karajica kao i sadašnji fra Anto Šimunović i opet Bilićanin fra Marko Bandalo sokoljski župnik, kao i lijepi broj nas Bilćana i onih koji su na bilo koji način navezanih na nas.
Osim što je blagoslovio zvono fra Zoran je i predvodio sv. Misu koju je služio ispred naše kapelice posvećene apostolskim prvacima sv. Petru i Pavlu. A poradi kojih smo se i svi mi ovdje okupili, istina nije na sam blagdan ali zbog veće i lakše posječenosti izabrali smo ovu subotu uoči blagdana. Ove godine nas vrijeme nije baš poslužilo, bilo je oblačno i kišovito, ali smo zato bili malo bliže jedni drugima, okupljeni oko kipa našega sv. Petra , dar obitelji Drage Bandalo, koji je stajao malo ispred kapelice. Stajao je ponosno ove godine sam, mada se iskreno nadamo dogodine da će biti i kip sv. Pavla, a onda gle naših zaštitnika.
Služeći sv. Misu naš fra Zoran došao je i do tog trenutka da posveti ovo naše zvono, zajedno sa ostalim fratrima izašao je ispred kapelice okrenuo se prema novom zvoniku i zvonu te ga blagoslovio i poškropio svetom vodom. Dok je on blagoslivljao u isto vrijeme gospodin Ivica Marčinković -ZGRIM kao najstariji sin našeg darovatelja je dohvatio konop i potegnuo prema sebi a onda se začuo onaj tako dragi i lijepi zvuk našeg novog crkvenog zvona. Ne znam da li je netko ostao ravnodušan na taj zvuk, znam da ja nisam, obuzeli su me nekakvi trnci, navrli su mi osjećaji, oči su mi se navlažile od sreće i radosti, a tu radost nisam mogao zadržati a ne poslati je dalje to jest preko telefona poslao sam taj zvuk bratu svome u Austriju da i on barem na kratko čuje taj jedinstveni zvuk svoga Bilićanskog zvona. Puno toga smo do sada napravili u Bilicama i svaki puta kada nešto uradimo radujem se, ali ova sada sreća je nemjerljiva jer to zvono nije samo predmet, nije samo komad metala, ono je puno više, kada se oglasi kao da je neki živi stvor, kao da pita halo gdje ste znate li kuda idete, zaustavite se i pogledajte u kompas koji vam daju ovi vaši zaštitnici i utvrdite jeli vam smjer dobar. U svojoj propovijedi koja nije bila kratka, a rekao je da ga neće kiša omesti da kaže što je naumio fra Zoran je zapitao sve nas: "Kome će zvoniti ovo zvono, hoće li zvoniti samo mrtvima ili onda kada se spremi nekakvo nevrijeme ili će Bilićani navraćati u svoje Bilice i tražiti od svojih ujaka da dođu ovdje i zajedno zvone i služe svetu misu¸".
Rekao je naš ujak - fratar:"Dođite u svoje Bilice, ne zaboravite ovu svoju kapelicu, ne zaboravite ovu svetu zemlju, ne zaboravite ovdje pokopane, svoje poginule branitelje prije osamnaest godina, ne zaboravite svoje zaštitnike sv. Petra i Pavla, ne zaboravite svoje zvono". Gotovo je grlo izdalo našeg ujaka, jer nije imao ozvučenja pa je tako završio sa propovjedi još jednom ponavljajući: " Imate svoje apostolske prvake molite se i utječite njima da Vam izmole milost kod Boga". Na kraju sv. Mise fra Marko se još jednom zahvalio svima što su došli i pomogli da naša kapelica i groblje ovako izgledaju, a isto tako i ja kao i svi mi vjerujem zahvaljujem njemu što je sve tako urađeno. Već prema tradiciji na blagdan Sv. Petra i Pavla fra Marko je sa još nekolicinom pomagača pripremio ića i pića i poslužio odmah poslije sv. Mise. A sve smo to poslužili u našoj kapelici jer je kiša pojačavala i nije nam dala van, vjerujem da su svi prisutni imali što poslužiti, ako je netko i ostao gladan ili žedan naša isprika i neka dođe ponovno iduće godine nastojat ćemo da bude bolje. Kako kažu kad se najede i popije moglo bi se i zapjevati a za to se pobrinuo gosp. Pero Stipić - Periša koji je donio harmoniku i zasvirao onu svima poznatu " NEMA RAJA BEZ RODNOGA KRAJA " i nastavio dalje po svom izboru. Dok se Periša u stankama odmarao g-đa Luca Stipić ( Mate Marinog ) je posluživala kavu i kolače koje je za ovu prigodu skuhala i ispekla u Zagrebu i donijela u naše Bilice, dao Bog još ovakvih supruga. Napustili smo naše kišne i oblačne Bilice puni dojmova i ispunjena srca sa još uvijek odjekom zvona u ušima sa samo jednim pitanjem, kad ćemo ponovno doći.
Mato Stipić dipl. inž.
  Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 115

izašao je novi broj

Datum: 10.5.2017. Pregledaj PDF

Glasnik br. 114

Novi broj Glasnika dostupan je za pregled.

Datum: 27.1.2017. Pregledaj PDF

Anketa

Na šta mjesečno trošite najviše novca

Slika tjedna

slika-tjedna