Proslava sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju

 
Podmilačje, 24. lipnja 2016.godine




U Podmilačju kod Jajca, u četvrtak, 23. lipnja, nakon pokorničkog bogoslužja, u 16 sati počela je dvodnevna proslava rođenja sv. Ivana Krstitelja. Iz drevne crkvice iznesen je kip sv. Ive uprocesiji koju su predvodili vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić i gradišćanski biskup Željezanske biskupije u Austriji Egidije Živković. Potom je misno slavlje predvodio župni vikar Busovače fra Jozo Šarčević.
Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje prvog dana u 18 sati predvodio je kardinal Puljić. Koncelebriralo je tridesetak svećenika, među kojima su bili generalni definitor fra Ivan Sesar, dosadašnji jajački župnik i gvardijan fra Zoran Mandić inovoimenovanifra Anto Šimunović. Ostali svećenici su ispovijedali. Poslije pozdravnog govora župnika fra Ilije Stipića, Kardinal je blagoslovio vodu s čudotvornog podmilačkog izvora Mrtvalj i njome blagoslovio brojnetisuće hodočasnika. Pod misom se osobito molilo za bolesne. Stoga se ova misa u Podmilačju zove „bolesnička misa,“ kao i ona sutradan,u 11 sati. Na kraju ovih misa uobičajeno je klanjanje pred Presvetim i blagoslov s Presvetim. Liturgijsko pjevanje na ovim misama predvodili su župni zborovi Podmilačja, Jajca, Vareša i Uskoplja pod ravnanjem studenta Franjevačke teologije i Muzičke akademije u Sarajevu fra Emanuela Josića i uz harmonijsku pratnju s. Mire Bliznac.
Kardinal Puljić je u propovijedi istaknuo da je sv. Ivo svoj život okončao mučeničkom smrću. Stoga u njega imamo posebno povjerenje. On je bio čovjek pokore i žrtve. Kao dijete od Boga je darovan svojim roditeljima. Svako dijete je dar Božji i Božje stvorenje od začeća. Stoga ga čovjek ni na koji način ne smije ubijati ili uništavati. Biblija govori o djetetu i djeci kao Božjem blagoslovu. To je govor o vrijednosti života. Obitelj je prva i najvažnija škola vjere i morala. U toj školi presudnu ulogu imaju roditelji. Oni su svojoj djeci prvi svjedoci vjere ili nevjere. Vrlo je važno da roditelji svojoj djeci dadnu svoje srce i dušu, svoju ljubav, strpljivost i svoje vrijeme; da s njima razgovaraju o vjeri i da čuju njihove probleme. Ako roditelji budu takvi prema djetetu, ono će od njih naučiti biti takvo prema drugima.
Ivan Krstitelj svojom rukom upire naš pogled na Isusa Krista koji oprašta i oduzima grijehe svijeta. U ovoj Godini Božanskog milosrđa Isus nam očituje Boga kao Milosrdnog Oca. O tome govori 15. poglavlje Lukina Evanđelja. Stoga bi kršćani trebali biti puni pouzdanja u Boga. Trebali bi dozvoliti da ih Bog vodi u njihovu životu. Naši su preci u najtežim trenutcima svog života i života svojih obitelji, kada ni kruha nije bilo i kada im je na razne načine i sam život bio ugrožen, s dubokom vjerom i velikim pouzdanjem u Boga,govorili: „ Dat će Bog!“ i „Bog će providit!“ „Neka nam sveti Ivo pomogne da s takvom vjerom i s takvim pouzdanjem u Boga pođemo svojim kućama i živimo svoje živote“, zaključio je kardinal Puljić.
Na kraju misnog slavlja sve je pozdravio novi provincijal Provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Izrazio je osobitu zahvalnost i radost što je „uzoriti kardinal gospodin Vinko Puljić, odredio da sepotpuni oprost u svetoj Godini milosrđa može dobiti, uz sarajevsku katedralu,  i u šest drugih crkava Vrhbosanske nadbiskupije, a jedna od njih je svetište sv. Ive u Podmilačju u kojemu su 13. prosinca 2015., na treću nedjelju Došašća, otvorena Vrata milosrđa. Svi oni koji prođu kroz Sveta vrata milosrđa, trebaju moliti i otvoriti srce Božjem milosrđu kako bi postali nositelji milosrđa i djelatnici mira koji je svijetu tako potreban“, rekao je provincijal Marinčić.
Pozdravnu riječ uputio je i biskup gradišćanskih Hrvata Egidije Živković. On je na magistralnoj cesti ispred Podmilačja uočio krajputašku tablu-znak na kojemu piše: „Sveti Ivo Podmilačje“.Za njega je to pravi putokaz te je istaknuo: „Mnogi su ga htjeli uništiti. Ali je puno više onih koji su po ovom znaku došli do zdravlja i iskrene vjere u sebe i svoga Boga. Puno je više onih koji su godinama ovdje dolazili i molili ne pitajući koje su vjere i nacije bratili sestra koji stoje pored mene i svojim usnama na svoj poseban način u molitvi razgovaraju s Bogom. Sv. Ivo je za ovo vrijeme i za Bosnu i Hercegovinu najbolji znak i putokaz kuda nam je ići i kako nam je ići kroz život. Ovaj znak povezuje ljude, a ne razdvaja, vuče čovjeka naprijed u dobro, a ne vraća ga nazad u zlo, daje optimizam a gasi pesimizam, u Podmilačju svima briše suze, a vraća radost, oslobađa nas bolesti iduše i tijela, a daje nam zdravlje i snagu za život. Kao biskup iz Austrije, iz Gradišća, molim vas da čuvate ovakve znakove i među sobom ne rušite putokaze sigurnoga hoda. Ostanite na putu zajedništva kroz svu svoju različitost koja je Božji dar. Volite svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, čuvajte svoje katoličke i hrvatske korijene, a istovremeno poštujte i one koji su drukčiji od vas. Udijelio vam dobri Bog mudrost i radost da prepoznate veličinu sv. Ive i čujete njegov glas: „ Pripravite put Kristu!“ Neka nam sv. Ivo svima bude putokaz, pomoćnik i zagovornik kod Boga“, rekao je biskup Egidije.
Nakon središnje mise, zvane bolesnička, članovi FRAMA-e iz Busovače, na čelu sa svojim voditeljem fra Jozom Šarčevićem, uz prigodne pjesme, molitve i tekstove, bili su na čelu Križnog puta uz brdo Grabež. Potom su bogoslovi Franjevačke teologije u Sarajevu sa svojim meštrom Danimirom Pezerom izveli molitveni program te ispred vanjskog oltara zapalili ivanjsku vatru. Paljenje ivanjske vatreu Bosni i Hercegovini bio je drevni običaj koji su komunisti dokinuli poslije Drugog svjetskog rata. Štoviše, oni su ga preuzeli da bi paliti vatre uoči svojih „praznika“.
Među nekoliko desetaka tisuća hodočasnika iz Bosne i Heercegovine i cijelog svijeta primijećeno je tridesetak članova Biciklističkog kluba „ Sveti Franjo“ iz Okučana. Vidljivo je bilo i pedesetak članova Udruge „ Hodočasnički korak nade“ iz Požege, uglavnom prognanika iz Kotor Varoša u BiH. Oni su do Kotorvaroša došli autobusom, a odatle šezdesetak kilometara pješice do Podmilačja. Druga hodočasnička grupa prognanih Kotorvarošana ove godine je imala 125 članova. U Kotor Varoš svake godine dolaze iz Hrvatske i cijele Europe. U danas potpuno praznoj župi Sokoline, sedam kilometara udaljenoj od Kotor Varoša,  hodočasničku misu za obje grupe predvodio je župnik fra Marko Bandalo. Kotorvaroški hodočasnici u putu, uz pjesmu i razgovor, grupno i individualno mole krunicu, a put križa mole na četrnaest odmorištagdje planiraju postaviti kamene križeve. Pješačeći do Podmilačja preko sjevernih obronaka Vlašića, dubokog kanjona rijeke Ugra i planine Ranča, prođu kroz četiri općine: Kotor Varoš, Kneževo, Dobretiće i Jajce.
Na samu svetkovinu sv. Ive brojna ispovijedanja počela su već u 6,30 sati. Poslije mise u 7 sati, onu u 8, 30 predvodio je novi podmilački župnik fra Filip Karađža, rodom iz Jajca.
Središnju hodočasničku misu s molitvama za bolesne predvodio je biskup Živković, a propovijedao provincijal zadarske Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić.
Na početku mise biskup Egidije je rekao: „Došao sam kao gradišćanski Hrvat da s vama molim za pomirenje, mir i milosrđe na ovom prostoru. Došao samčestitati novom provincijalu Bosne Srebrene fra Jozi Marinčiću i da ga u molitvi preporučimo sv. Ivi, neka mubude putokaz i pomoćnik u njegovu služenju. Došao sam zahvalitibosanskim franjevcima što su pratili naše pretke koji su prije 500 godina morali otići u Austriju, Mađarsku ili Slovačku. Ja sam njihov potomak u 18. koljenu.Zahvaljujem što bosanski franjevci i danas rade u mojoj biskupiji, biskupiji gradišćanskih Hrvata.“
Provincijal Bilokapić je u propovijedi istaknuo kako je sv. Ivo bio ispunjen Bogom, Duhom Božjim, Duhom Isusovim. S Isusom se susreo prigodom susreta Elizabete i Marije. Snažno je pozivao ljude da budu spremni za susret s Isusom kojemu je pripravljao put. Ivanov poziv stoljećima je odzvanjao po Bosni i Hercegovini, a i danas odzvanja. Hercegbosanski Hrvati prihvaćali su i danas prihvaćaju Ivanov poziv. Kao kod Ivana, i u njima je u povijesnim pustinjama, u patnjama i nevoljama, rastao božanski život. Vjerovali su i uzdali se u Boga. Svijet i Crkva obogaćeni su vjerom bosanskohercegovačkih Hrvata katolika, koji su tijekom povijesti silom prilika morali napuštati svoj zavičaj. Bosna je natopljena milošću Božjom. Opasni su ljudi pustoga, praznog srca. Jer, pustinja, praznina, uništava sve oko sebe. Pusta, prazna srca, srca bez Boga i Duha Božjega su poput svemirskih „crnih rupa“ koje nemilosrdno usisavaju sve oko sebe. S tim izazivaju velike nevolje, kao što su ratovi, progonstva i pljačke. Praznina u ljudskim srcima pustošila je Bosnu. Pustoš ljudskih srdaca ojadila je bosanske Hrvate i u ovom ratu. Bosanski Hrvati svoja su srca u povijesti punili s Bogom u koga su vjerovali i uzdali se. To im je davalo snagu da prežive i da bogate Crkvu i hrvatski narod izvan Bosne i Hercegovine. Patnje i nevolje bosanskohercegovačkih Hrvata u povijesti bile su prevelike. One su im bile poticaj da Boga prihvate u svoja srca i domove, da im on bude uporište i pomoć u životu. Vidio sam jučer i danas vašu vjeru i pokoru, vašu žrtvu; bose noge i klecava koljena. To je prava ljubav prema Crkvi i Bogu. I sv. Ivo i Isus dali su svoje živote za ono što je vrijedno. Ljudi su pitali Ivana što im je činiti. A on je svakome dao odgovor. I mi se pitamo što nam je činiti. Odgovor je uskladiti svoj život sa životom sv. Ive i Isusa Krista. Naše srce treba biti ispunjeno Bogom koji je Ljubav i Milosrđe. Osobito je u Godini milosrđa, u ovom vremenu i na ovim prostorima, važno imati na umu potrebu praštanja“, rekao je provincijal Bilokapić.
Oba dvodnevna središnja misna slavlja sv. Ive prenosilo je osam bosanskohercegovačkih radiopostaja: Herceg Bosne, Livna, Kupresa, Orašja, Posušja, Tomislavgrada, Žepča i Radio Marija. Komentator je bio fra Marijan Karaula.
 Stipo Marčinković
 
 


  Povratak