LITURGIJSKI OBILJEŽENA 30. OBLJETNICA PRVOG VEĆEG VALA PROGONA KATOLIKA KOTORVAROŠKE DOLINE

misno slavlje predvodio biskup banjolučki Franjo Komarica

U subotu, 15. listopada 2022. u župnoj crkvi i pred crkvom u Kotor Varošu liturgijski i prigodno obilježena je 30. obljetnica prvog većeg vala progona katolika kotorvaroške doline – iz župa Kotor Varoš, Vrbanjci i Sokoline. Pred Gospinim kipom u dvorištu crkve i pred spomen-pločama sa 174 ubijena katolika tijekom 1992. godine, čija je imena pročitao kotorvaroški župnik fra Zoran Mandić, položile su udruge i druge društveno-političke organizacije vijence i upalile svijeće, a molitvu za ubijene predmolio je bivši kotorvaroški župnik fra Pero Karajica.

U crkvi je koncelebrirano misno slavlje predvodio biskup banjolučki Franjo Komarica. S njim su koncelebrirala još četvorica svećenika. Na misnom slavlju se okupilo oko 120 vjernika, dijelom iz spomenute tri župe, a dijelom porijeklom iz tih župa, koji žive i rade u Hrvatskoj, Austriji ili Njemačkoj. U misi je sudjelovao i generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci prof. Zoran Piličić, porijeklom iz Kotor Varoša. Na početku mise sve je prisutne pozdravio i izrazio zahvalnost za njihov dolazak župnik Mandić.

I biskup je zahvalio Bogu i svima nazočnima što može, u spaljenoj pa ponovno izgrađenoj modernoj župnoj crkvi zajedno s okupljenim misarima, zahvaliti Bogu za vjerničko podnošenje progona i patnje tijekom i nakon rata, te moliti Božje milosrđe za sve pokojne župljane i njegov blagoslov i zaštitu za  sve živuće i njihovu rodbinu i dobročinitelje rasute po mnogim zemljama Europe i svijeta.

Nakon prigodnih svetopisamskih čitanja iz knjige proroka Jermije, knjige psalmi i evanđelja po Ivanu, biskup Franjo je uputio prigodnu propovijed. U nju je uveo podsjećanjem na tužnu i dramatičnu pojavu u ljudskom rodu – nasilnog progona brojnih ljudi, etničkih i vjerskih zajednica, osobito tijekom prošlog stoljeća, unatoč postojeće Povelje Ujedinjenih naroda u kojoj je zaštićeno pravo svakog čovjeka i naroda na svoj rodni kraj i svoj identitet.

Zatim je protumačio svetopisamska čitanja. Posebno se zadržao na odlomku iz knjige proroka Jeremije u kojem su navedene riječi proroka, kojima on tješi svoje sunarodnjake tijekom njihovog progonstva u Babilon. Bog, koji je dopustio progonstvo, nepravde i nevolje svake vrste, trajno je vjeran svome narodu; On skrbi za njega; vodi ga i u tuđini, upućuje na prave životne staze i želi ga spasiti od vječne propasti. Naglasio je kako Bog ima s narodom svojim „naime naume mira a ne nesreće“, te je to potkrijepio i Isusovim riječima: „U meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet“.

Protumačio je zatim značenje Kristovih riječi: „Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko“ i „Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji“.

Biskup je napravio usporedbu između situacije sa židovskim narodom u vrijeme Jeremije proroka i situacije tijekom proteklih 30 godina s katolicima kotorvaroškog kraja i većeg dijela njegove, Banjolučke biskupije. A onda je, kako je rekao, „radi istine koju imate pravo znati i dužnosti da tu istinu  prenosite svojim potomcima“ predočio isječke iz nekoliko svojih „pisanih intervencija, odn. poruka iz vremena ratnih 90-ih godina, vjernicima i svećenicima svoje biskupije, Apostolskom nunciju odn. Papi, te domaćim i međunarodnim političkim dužnosnicima“. U nekima od tih intervencija i pisama spominju se izuzetno dramatični događaji tijekom ljeta i jeseni 1992. godine, na području brojnih župa Banjolučke biskupije uključujući i župe kotorvaroškog kraja, koje su doživjele progon, a biskupovom intervencijom izbjegle krvavi masakr, koji im je bio namijenjen.

Biskup Franjo je zatim –, kao zaključak – naveo da nam neizbrisive posljedice tih dramatičnih događanja – „daju barem malo uvida u stvarnost postojanja Zloduha i zla u našem životnom okruženju ali i postojanje i djelovanje Božjeg Duha i Božje skrbi nad nama, članovima njegovog naroda, tj. Kristove Crkve“. Potaknuo je sve nazočne da „upravo prigodom ovakvih obilježavanja povijesnih događanja iz našeg crkvenog i narodnog života i povijesti, da još odlučnije i usrdnije zavapimo Gospodinu Bogu, Gospodaru naših života i povijesti našeg naroda i Kristove Crkve, da nas sačuva od zaraženosti Antikristom, njegovom propagandom i njegovim zavođenjem, i da nas učini istinskim i neumornim mirotvorcima u našem vremenu i u budućim vremenima, koja će doživjeti vaši potomci.“

Podsjetio je kako „nisu samo katolici bili prognani i izbjeglice, nego i mnogi“ – te da trebaju imati „za sve čije je ljudsko dostojanstvo pogaženo i obezvrijeđeno, koji su ostali bez svog rodnog kraja – otvoreno srce  i spremnost na pružanje pomoći, na praštanje, pomirenje i na strpljivo i ustrajno građenje pravednog i trajnog mira među ljudima i narodima“.

Sažimljući pri kraju sadržaj propovjedi i samog spomenslavlja i spomendana, biskup Franjo je spomenuo kako se „ne može isključiti bolna stvarnost, da su još uvijek i tolike obitelji – uključujući i mlade generacije, rođene u tuđini – zapravo traumatizirane, psihički opterećene“, te da je „zadaća je svih nas starijih da taj duboki, sudbonosni trag u biću i u povijesti Katoličke Crkve ovog kraja i cijele ove regije pravilno i objektivno bude ‘dijagnosticiran’ i vrednovan; da bude poticaj budućim generacijama potomaka ovdašnjih prognanih katolika; poticaj i moralna obveza za izgradnju ispravnog životnog stava – i prema svojim ovdašnjim korijenima i prema  posljedicama učinjene povijesne nepravde nad nedužnim ovdašnjim katolicima“.  Preporučio je sve zagovoru Presvete Djevice, Pomoćnice  kršćana, Majke Crkve i Majske svih naroda.

Pri kraju misnog slavlja biskup je blagoslovio velik broj Gospinih krunica koje je župnik Mandić nabavio kao uspomenu na dragocjenu ulogu koju je krunica odigrala u životu ratom zahvaćenih katolika.

Nakon misnog slavlja priređena je u dvorištu crkve „agape“ za sve.

Biskup se zadržao za župljanima cijelo poslije podne, pohodivši neke i u njihovim domovima.

 pruzeto : www.banjalučka biskupija
 

Povratak