GOSPOJINA I ROKOVO PROSLAVLJENI U ŽUPAMA SOKOLINE I KOTOR VAROŠ

svečano proslavljeno

Središnje misno slavlje na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Sokolinama, u petak 15. kolovoza, predvodio je ravnatelj i profesor Franjevačke klasične gimnazije – Visoko fra Stipo Alandžak, a na svetkovinu sv. Roka na Rokovu groblju u Kotor Varošu, u subotu 16. kolovoza, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije don Štefan Marković.

U župi Sokoline održana je trodnevnica kao priprava za proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, zaštitnice Sokolina. Trećeg dana misu uočnicu predvodio je prof. Alandžak, uz koncelebraciju župnika fra Jure Aščića i nekoliko svećenika rodom iz kotorvaroškoga kraja.

Na Gospojinu, nakon jutarnje mise, koju je u 9 sati predvodio  fra Anto Šimunović, prof. Alandžak predslavio je središnje misno slavlje. Suslavilo je sedam svećenika.  Sve hodočasnike pozdravio je župnik Aščić. Liturgijsko pjevanje predvodila je sestra Mira Bliznac.

Nakon proslave Velike Gospe u župi Sokoline, misu uočnicu svetoga Roka, na desetak kilometara od Sokolina udaljenom Rokovu groblju u Kotor Varošu, predvodio je prof. Alandžak. Suslavilo je šest svećenika, među kojima je bio župnik Marković koji je pozdravio nazočno mnoštvo hodočasnika. Profesor Alandžak u propovijedi je kratko spomenuo događaje iz života sv. Roka. Istaknuo je kako je sv. Rok bio ne samo stvarni hodočasnik u Rim, kako bi tamo pohodio grobove apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla i susreo se s papom, nego je sv. Rok bio hodočasnik k vječnosti. U tom i takvom hodočašću nije svoj život vezao za ovozemlje nego ga je dao i žrtvovao za one koji su bili potrebni njegove pomoći i služenja, a to su u ono vrijeme bili bolesnici, osobito bolesni od kuge. 

Na samu svetkovinu sv. Roka jutarnju misu u 9 sati na Rokovu groblju predvodio je  voditelj Hrvatske katoličke misije u Canberri u Australiji  fra Anto Šimunović, a središnje misno slavlje u 11 sati, uz suslavlje desetak svećenika, predslavio je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Štefan Marković koji je blagoslovio novo grobljansko zvono.  

U prigodnoj homiliji don Šefan je, u svjetlu izazova i kušnji s kojima se vjernici našeg vremena svakodnevno susreću, razmatrao o glavnim događajima iz života sv. Roka koji je rođen 1295. u gradu Montpellieru u južnoj Francuskoj  i tu i preminuo 1327. godine u 32. godini života.

Kao najvažniju krepost svetoga Roka, koju smo pozvani i danas nasljedovati, istaknuo je „trajno nastojanje svetog Roka da se suobliči Kristu raspetomu. Već od svog rođenja sveti  Rok čudesno je bio označen znakom križa, a vjernost tom križu kasnije je uvijek iznova svjedočio noseći u svome tijelu Isusovo umiranje. Snaga za to svjedočanstvo dolazila je svetom Roku prije svega od njegove potpune slobode i ne navezanosti za materijalna dobra i njegove neugasive želje za posvećenjem. Takav životni stav doveo ga je do toga da riskira svoj život služeći oboljelima od kuge i da, prezren i odbačen od vlastite rodbine, umre u jednom zatvoru“, rekao je don Štefan.
 
Završni poticaj propovjednika bio je usredotočen na nasljedovanje Rokove vjere u radosnu vijest spasenja po Kristovoj smrti i uskrsnuću. “Videći svoju nevjernost evanđeoskom učenju, svatko od nas može danas zavapiti Bogu za oproštenjem, pokajati se i odreći se grijeha; vjerujući da je Krist uskrsnuo i živ je danas, svatko može primiti Duha Isusa Krista i započeti novi život obraćenja i svetosti”, zaključio je na kraju propovijedi predslavitelj.
 
Na Rokovu groblju, kao i na Sokolinama, i ove se godine okupilo nekoliko tisuća prognanih kotorvaroških Hrvata. Oko groblja vidjelo se more automobila iz mnogih zemalja Europske Unije. Liturgijsko pjevanje, kao i na misi uočnici, predvodila je grupa hodočasnika uz harmonijsku pratnju mlade djevojke Ivone Marković.  

Na Sokoline i Rokovo groblje stigla je grupa mladih hodočasnika iz Podmilačja. Oni su preko obronaka Vlašića i dubokog kanjona rijeke Ugra propješačili šezdeset kilometara. Njihov križ bio je blagoslovljen na objema uočnicama i središnjim slavljima. Potom su tim križem bili blagoslovljeni svi nazočni hodočasnici.   

Na blagdan Rokova, svake se godine odigravaju dva rokovska nogometna turnira. Prvi je ove godine odigran kod Osnovne škole u Zabrđu, a drugi u Podbrđu.

Sve tri župe u Kotor Varošu - Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci - skoro u potpunosti su uništene i opustošene u Domovinskom ratu. Na pločama razrušenih kuća narasla su velika drveća. Od oko 11.000 predratnih Hrvata sada ih je tamo samo oko 200-tinjak, uglavnom onih starijih. Brojna sela, kao i cijela župa Sokoline su nestali.

Ispred župne crkve Male Gospe u Kotor Varošu je spomenik s imenima 729 poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih žrtava od kojih je u Drugom svjetskom ratu 557, a u Domovinskom ratu 172.
 


Sokoline i Kotor Varoš, 15. i 16. kolovoza 2025.                                           Stipo Marčinković
  Povratak