23. obljetnica progona i stradanja kotorvaroških Hrvata i muslimana

i ove godine obilježili smo progon i stradanje kotorvaroških Hrvata i muslimana

 



Hrvati i muslimani Kotor Varoša u BiH 17. listopada 1992. godine natjerani su u četrdesetak autobusa i odvezeni prema Travniku. Progon je trajao tijekom cijelog rata, a 1995. godine skoro svi Hrvati i muslimani morali su napustiti svoja ognjišta.
 
Svake godine kotorvaroški Hrvati 17. listopada spominju se svog progonstva i stradanja misom zahvalnicom za doživljenu slobodu i molitvom za 729 poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih žrtava u Drugom svjetskom ratu (557) i Domovinskom ratu (172) te za prognane u ovom ratu i malobrojne koji su ostali živjeti u Kotor Varošu. Ove godine  koncelebrirano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Male Gospe predvodio je fra Stipo Marčinković, župnik župe Sućuraj na otoku Hvaru. Koncelebrirali su župnik fra Anto Šimunović, župnik Vrbanjaca i Sokolina fra Marko Bandalo, župni vikar u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba fra Stipo Karajica i župnik u Dobrinji kod Sarajeva fra Pero Karajica, svi rođeni u župi Kotor Varoš.
 
U misnom slavlju sudjelovali su brojni prognani kotorvaroški Hrvati. Među njima su bili umirovljeni brigadir i ratni zapovjednik postrojbi HVO Kotor Varoš Zoran Piličić, predstavnici Udruge kotorvaroških Hrvata u Zagrebu Marko Bilobrk i Marijan Miškić, potpredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda Josip Jerković, umirovljeni brigadir i potpredsjednik HDZ-ova Odbora za Hrvate u BiH Ivan Rašić, umirovljeni pukovnik i predsjednik Zajednice branitelja Gojko Šušak Zagrebačke županije Mijo Crnoja,  predsjednik Zajednice udruga HVIDR-e Zagrebačke županije Slavko Rukavina,  predsjednik HVIDR-e Samobor Mladen Habuzjak, predsjednik HVIDRE Sveta Nedjelja Mladen Zaringer, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Lučko Ante Duvnjak, predstavnici HVIDR-e Jastrebarsko predvođeni Anđelkom Stipićem, Miroslav Peškir iz udruge Specijalne policije RH te Jozo Vukoja iz policije Klinča Sela kod Zagreba.
 
Župnik Marčinković u propovijedi je istaknuo kako se Bog Izraelacima u egipatskom ropstvu objavio kao Jahve, onaj koji jest, koji je bio i ostao s njima i uz njih na njihovu životnom putu, u njihovu dobru i zlu. Zbog nevjere poslao ih je u babilonsko ropstvo.
U teškim trenutcima progonstva Izraelaca presudnu ulogu odigrala je njihova vjera i  duboko pouzdanje u Jahvu.Za povratak su se trebali pripremiti, promijeniti tako što su u progonstvu došli k sebi; doživjeli su svoju katarzu, pročišćenje i konačno osvješćenje tko su i što su oni i tko i kakav  je njihov Bog. Bilo bi poželjno da se to dogodi i prognanim kotorvaroškim Hrvatima i svim drugim prognanicima.
One koji su ih prognali Isus je prekorio riječima: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 24,40).
Zapadni moćnici, koji su mogli spriječiti i zaustaviti taj progon, nisu to učinili. Štoviše, dobiva se dojam da su planski i smišljeno u tome sudjelovali. Imamo snimku na kojoj se vidi terenac međunarodnog Crvenog križa, s lijeve strane je tadašnji kotorvaroški župnik fra Ivan Franjić, a pozadi je preduga kolona civila. Umjesto da su civile zaštitili kod njihovih kuća, mirne savjesti odveli su ih u progonstvo. Žalosni smo zbog toga i molimo Boga da ispravi tu nepravdu.
 
Kao što je Jahve bio s Izraelcima, i mi vjerujemo da je Isus Emanuel – Bog koji je s nama. Po svom obećanju je s nama, sa svima prognanima, mučenima i ubijenima, osobito s članovima obitelji poginulih. Molimo ga da njima i svima nama  za život snage dadne, istaknuo je fra Stipo u propovijedi te izrazio uvjerenje da se uspjeh i spasenje ne postiže mržnjom nego čestitim životom; rodom, radom, redom, žrtvom i dobrotom.
 
„Dragi naši kotorvaroški Hrvati, potičem Vas na vjeru, ljubav i pouzdanje u Boga i jednih prema drugima. Bez te vjere, ljubavi i pouzdanja nećemo moći opstati na ovim prostorima. I suviše nas je malo da bi smo se dijelili zbog bilo čega i bilo kada.  Neka nas po toj vjeri, ljubavi i povjerenju u Boga i jednih prema drugima prepoznaju da smo pravi vjernici i pravi Hrvati. U toj vjeri, ljubavi i pouzdanju danas smo se okupili. A Isus reče: „Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam među njima.' Neka Gospodin ostane s nama, kao što je Jahve bio s Izraelcima, a mi se ovako, kao danas, i na razne načine družimo jedni s drugima, vjerujmo jedni drugima, volimo jedni druge i molimo jedni za druge,“ zaključio je župnik Marčinković.
 
Nakon misnog slavlja kod spomen-obilježja sa729 spomen-ploča poginulih, umrlih i nestalih Hrvata Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata te nakon prigodnih govora položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a župnik Marčinković izmolio je opijelo za pokojne.
 
Prije Domovinskog rata župa Kotor Varoš imala  5.600 vjernika, Sokoline 1.800 i Vrbanjci 3.500. Danas u sve tri župe živi samo oko 220, uglavnom starijih osoba. Domovi i gospodarski objekti prognanih sablasno zjape prazni. Porušeni su, zapaljeni i devastirani. Mnogih sela više uopće nema kao i cijele župe Sokoline.
 
 
Kotor Varoš, 17. listopada 2015.                                                                   SM
 
 
  Povratak