ŠEZDESETKILOMETARSKO HODOČAŠĆE MLADIH

Ove godine predali su i Ruku prijateljstva od drveta, koju je u prirodi našao i obradio Ivo Saraf iz Bungrovine kod Jajca

Već sedmu godinu mladi iz Podmilačja kod Jajca za Gospojinu i Rokovo hodočaste u Kator Varoš, a mladi iz Kotorvaroša za blagdan sv. Ivana Krstitelja u Podmilačje. U početku su to uglavnom bili framaši. I jedni i drugi nose isti drveni križ koji je izradio sadašnji župnik u Kotor Varošu fra Anto Šimunović dok je bio misionar u Australiji. Ove godine grupa iz Podmilačja bila je najbrojnija i najmlađa. Najmlađa je bila jedna učenica šestog razreda. Bilo ih je više od stotinu i dvadeset. Imali su uza se i jednog psa. Prve godine bilo ih je četrdeset. Već četvrtu godinu predvodi ih podmilački župni vikar fra Vinko Jelušić. Na čelu kolone križ je nosio, kao i prethodne tri godine, Ivo Jelica, invalid bez jedne noge. Križ je pet puta došao iz Kotor Varoša u Podmilačje i četiri puta iz Podmilačja u Kotor Varoš. To znači da je dosada prešao oko petstopedeset kilometara. Hodočasnici u putu mole, pjevaju i bodre jedni druge da se ide dalje, osobito one krhkijeg zdravlja i nažuljanih nogu. Teren je vrlo težak. Ide se uzbrdo i nizbrdo, kroz šume, rosne trave i klizave putove. Hodočasnici iz Podmilačja doručkuju u selu Milaševci u župi Dobretići, na obroncima planine Ranča, potom se spuste u duboki kanjon rijeke Ugar, pa se popnu do Skender Vakufa, koji se danas zove Kneževo, na obroncima planine Vlašić. Tu ručaju i idu do Živinica gdje odmore kod pravoslavne crkve, a onda dođu u Daliborov gaj popiju kavu, koju im je ove godine donio kotorvaroški župnik. Nakon kave idu prema katoličkom selu Viševci u župi Sokoline, koje više nema, jer je iz nje protjerano oko dvije i pol tisuće Hrvata. Napokon stignu do Sokolina i sudjeluju na misi uočnici Uznesenja BDM i sutradan na jutarnjoj i pučkoj misi. Potom dođu do Rokova groblja gdje na misi uočnici predaju križ Kotorvarošanima. Ove godine predali su i Ruku prijateljstva od drveta, koju je u prirodi našao i obradio Ivo Saraf iz Bungrovine kod Jajca. Naime, poveznica između kotorvaroškog i jajačko-podmilačkog kraja je prirodna, ali je u vrijeme rata bila potrgana. Noć sprovedu kod župne kuće u Kotor Varošu. Sutradan na Rokovu groblju sudjeluju na pučkoj misi. Kući se vrate autobusima s ostalim hodočasnicima. Za njihovu tjelesnu okrjepu u Sokolinama pobrinuli su se župnici fra Anto Šimunović, fra Marko Bandalo i fra Zoran Mandić, a na Rokovu groblju članovi Udruge sv. Rok. Zanimljivo je da se broj hodočasnika s obje strane svake godine sve više povećava.
Stipo Marčinković

  Povratak