Proslava blagdana sv. Ilije

Sv. Ilija prorok pojavio se u 9. st. Prije Krista u Izraelu – sjeverno kraljevstvo, u vrijeme vladanja kralja Ahaza i njegove bezbožne žene Izabele. Kralj Ahaz popustio je svojoj ženi Izabeli i umjesto vjere u jedinoga i pravoga Boga uveo kult poganskoga boga Baala. Tako je vjera u pravoga Boga bila u opasnosti, a svi bogobojazni ljudi bili su u kraljevoj nemilosti.
Ilija se hrabro suprotstavio kralju prozvavši ga zbog nevjere i ugnjetavanja nedužnih. Zbog toga je i proglašen zaštitnikom Bosne, jer upravu tu su vrijednosti koje je on branio toliko puta bivale ugnjetavane kroz cijelu njezinu povijest pa sve do danas. Tako u Bosni skoro da nema župe u kojoj svetom Iliji nije posvećena barem jedna kapelice. Tako je i sa našim, kotorvaroškim krajem. U župi Sokoline, područna crkva u Jakotini posvećena ke sv. Iliji. U Kotorvaroškoj župi grobljanska kapelica u Duratovcima također je posvećena sv. Iliji. U župi Vrbanjcima, u njestu Plitska, područna crkvica u groblju posvećena je ovome velikom proroku.
Plićani svake godine u nedjelju bližu blagdanu obilježavaju svoga zaštitnika sv. Misom u 11.00 sati. Tako je bilo i ove godine. Međutim u samoj proslavi ove godine imali smo i novost. Naime, ove godine zamijenjen je stari, vremenom načeti križ koji se nalazio u sredini sela novim, vrlo lijepo uređenim križem. Stari križ je konzerviran i postavljen u crkvi u groblju. U nedjelju, 24. srpnja 2011., vlč. Anto Ivić, čiji roditelji potječu iz Plitske, blagoslovio je obnovljeni križ. Od obnovljenoga križa do križa u groblju, koji je i spomen palim plićanima u zadnjemu ratu, povorka je došla moleći Put Križa. To je i najznakovitiji put našega hrvatskoga naroda u ovoj ponosnoj ali napaćenoj zemlji. Na groblju smo slavili sv. Misu koju je predvodio upravitelj župe fra Anto Šimunović. Tijekom propovijedi počela je jaka kiša koja je uistinu potrajala i natapala žednu zemlju i usjeve. Okupljeni narod strpljivo ju je podnosio. Nakon sv. Mise većina okupljenih ostala je na ručku koji su pripremili vrijedni Plićani. Ni kiša, ni ruševine vlastitih domova nisu pomutilo radost okupljanja i ponovnog viđenja mnogih nazočnih. Prigodno zagrijavanje hranom i pićem, kao i harmonika u Giranovim rukama upotpunili su veselje. Nadam se da će slijedeći susreti biti još brojniji i da će se još po koji krov zacrveniti, ali i da će napokon doći do popravka infrastrukture, posebno elektro mreže koja, nažalost, još uvijek u Plitskoj i 16 godina nakon rata nije obnovljena. Dana obećanja nadamo se da neće biti «obećanje ludom radovanje».
fra Anto