OSMO KOTORVAROŠKO SIJELO

Evo sijela Kotor Varoš kraja, dobre pjesme, lijepog običaja.

U Vatrogasnom domu u Velikoj kod Požege 28. prosinca 2012. održana je Kotorvaroška večer kao nastavak sedam dosadašnjiih kotorvaroških sijela, velikih okupljanja prognanih kotorvaroških Hrvata, koje svake godine istog datuma organizira Udruga raseljenih Hrvata kotorvaroške doline iz Kaptola kod Požege. Utemeljitelj udruge Marko Kljajić, dosadašnja predsjednica Katica Pavlović i sadašnja predsjednica Ivanka Ivić ističu kako trajno u svojim srcima i mislima imaju svoj rodni zavičaj, svoj Kotor Varoš, kao i svi drugi prognani kotorvaroški Hrvati.

Na sijelu je bilo više stotina prognanih Kotorvarošana iz Hrvatske, Slovenije i zapadnoeuropskih zemalja. Dobrodošlicu poželio im je tajnik udruge i voditelj programa Milorad Bandalo koji je istaknuo da je ovo sijelo organizirano u malo drukčijem obliku nego prethodnih godina; uz ostalo, nije bilo posebnih pozivnica za uzvanike i goste.

Među gostima bio je dr. Marijan Cesarik, doministar zdravstva RH, načelnik općine Velika Vlado Boban, gradonačelnik Kutjeva Ivica Nikolić, savjetnik gradonačelnika Požege Ivan Čolak, vijećnik Skupštine općine Kotor Varoš Ivica Marčinković, dopredsjednik Udruge veterana domovinskog rata Kotor Varoš Veso Marković, župnik župe Velika vlč. Marijo Sanić, župnik župe Sućuraj na otoku Hvaru fra Stipo Marčinković i sestra Margareta Vilus.

Na sijelu su nastupili članovi HKUD-a „ Hrvoje Vukčić Hratinić„ iz Velike s istoimenim dječjim KUD-om. Za cjelovečernji glazbeni program pobrinuli su se članovi grupe «San» iz Slavonske Požege. Oni su i na dosadašnjim sijelim bili uz prognane kotorvaroške Hrvate koji su i na ovom sijelu, uz iće i piće, mogli razmjeniti informacije
o događajim vezanim uz Kotor Varoš tijekom 2012. godine. Odigrana je i prigodna tombola, a nazočni su mogli kupiti razne suvenire s kotorvaroškom tematikom.

Iz Kotor Varoša je 1992. godine protjerano više od jedanaest tisuća Hrvata. Sada ih je tamo manje od 250 i to uglavnom onih starijih. Crkve i crkveni objekti uništeni su kao i obiteljske kuće i gospodarski objekti. Mnoga hrvatska sela jednostavno su nestala kao i cijela župa Sokoline u kojoj danas više nitko ne živi.

Stoga je tuga i nostalgija prognanih Kotorvaroških Hrvata izražena i na ovom sijelu u pjesmi: Evo sijela Kotor Varoš kraja, dobre pjesme, lijepog običaja. Evo, suza u oku se krije, ovo mi je sijelo najmilije.



Slavonska Požega, 28. prosinca 2012.                 Stipo Marčinković




  Povratak