Maškare

Osim što su bili počašćeni i obdareni u kućama koje su posjetili ove godine Zabrdci su pripremili poseban doček

Jedan od događaja koji nam, dok razmišljamo o njemu, budi istinsku nostalgiju jest vrijeme poklada. Sjećam se, kad smo se kao djeca spremali u maškare izmišljali kako napraviti ili nabaviti masku da te ne prepoznaju. Malobrojni sretnici bili su oni koji su imali plastične ili gumene maske. Uglavnom oko tjedan dana prije pokladnog utorka krenulo se po selu, a malo stariji su išli i u druga sela. Doček je bio različit. Ponegdje se dobije koji dinar, bombone, kolači, voće, a ponegdje ako ne uspiješ na vrijeme pobjeći i kanta vode za vrat. I sve je bilo u radosti. Sutradan zbrajaš dobitke i gubitke i planiraš dalje. A danas…
Mi smo i ove godine u našem kraju imali maškare. Od petka do ponedjeljka, jedna uporna grupa je obišla naš kraj od Vrbanjaca do Podbrđa zaustavljajući se na nekoliko točaka u svakom selu i pokušala prizvati uspomene… Osim što su bili počašćeni i obdareni u kućama koje su posjetili ove godine Zabrdci su pripremili poseban doček. Ranko Topalović i Stipica Šimunović dočekali su maškare kod Rankove kuće s pečenim prasetom. Naravno, bili su pozvani svi iz sela. Hladnoća nije uspjela umanjiti ljepotu toga druženja. Na sami pokladni utorak, prema ustaljenom običaju, okupili smo se u župnom uredu na pokladnoj zabavi. Ocijenjene su i nagrađene najljepše maske i grupe a svi nazočni smo se proveselili u lijepoj i opuštenoj atmosferi. Za večeru su nas prasećim pečenjem častili Stipo Vidić (Efan), Nedimir Zeba (Dupli) i Ilko Grgić (Špic). U prikladno vrijeme smo se razišli da možemo normalno započeti korizmu.
fra Anto Šimunović Povratak