BLAGOSLOV, A ŠTO JE TO ?

Bilice

Nije tome bilo davno, sjećam se svoje mladosti kada nas je ovdje u Bilicama a isto tako na svim grobljima naše Kotorvaroške doline znalo biti puno i mladih i starih, iz našeg sela kao i okolnih susjednih sela.
Tada nisam razumio što to uopće znači blagoslov polja, bojim se da i sada dosta toga ne razumijem ili ne želim razumjeti kao mnogi drugi , jer nam je lakše reći ma pusti to, to je bilo davno. Sjećam se kada bi fratar prozivao tadašnje domaćine, a oni se javljali sa darovima, odzvanjalo bi iz pojedinih dijelova groblja odgovor; prase ili janje ili stotinu maraka ili dinara što bi kod pojedinih izazivalo podsmjehivanje a možda i ruganje. Isto tako se sjećam poslije završene sv. Mise da smo tražili svoje susjede, prijatelje, kumove, rođake iz drugih sela da idu s nama doma za naš zajednički stol ili kako smo znali reći: " Idemo na užinu". Da, bili je to neko drugo vrijeme, a danas ovdje poslije dvadesetak godina u našim Bilicama skupilo se osamdesetak ljudi zajedno sa našim fra Markom Bandalom. I kako bi sam fra Marko znao reći dosta nas se i skupilo, ne tako davno prije samo par godina bio sam ovdje na blagoslovu samo sa dvojicom, tako da napredujemo. Imali smo danas i prekrasan sunčani dan pa je vjerojatno i to doprinijelo našem većem odazivu a isto tako vikend je povezan sa 1. svibnjem. Započeo je fra Marko ovo današnje Misno slavlje i odmah na početku povorka je krenula prema već poznatoj trasi po groblju. Kao i prije neki su slijedili fra Marka a neki su našli ugodno mjesto u hladovini nekoga bora ili graba pa su se samo okretali za svečanom povorkom. Odzvanjale su niz Kruškik, Rovove i Gaj fra Markove riječi :" po znamenju sv. Križa od neprijatelja naših, oslobodi nas Gospodine. Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine. Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine. Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati, tebe molimo usliši nas". I tako na četiri mjesta u groblju. Izgovarao je fra Marko ove riječi možda sa najviše osjećaja do sada koliko sam ga ja slušao, ili je to samo moja subjektivna procjena. Ipak ti njegovi osjećaji mogli su se iščitati iz njegove propovjedi a bio je kako bi rekli tvrdog govora. Na samom početku propovjedi kako sam bio blizu njega upita me. Što je to blagoslov ? Kud me uhvatio nespremnoga, kud ja nisam baš za govor pred narodom kao on, ostalo mi samo da pocrvenim i oborim glavu u pod, jer bolje je pametno šutjeti nego blesavo govoriti. I mislim u sebi, e fratre moj, idući puta ja ću stati malo dalje od tebe. Nije mu bila misao da mene postidi već sve nas da upita što za nas svakoga ponaosob znači imati blagoslov. Nastavio je dalje pitajući jeli blagoslov imati pun stol, ili je blagoslov imati pun džep novaca, ili je blagoslov imati neka druga ovozemaljska dobra. Odgovara fra Marko " NE " to nije blagoslov, to nije sreća. Kako kaže jedna naša pjesma " nije sreća para puna vreća, to znaju oni što je imaju " A što je onda blagoslov kojeg svi tražimo i za čim čeznemo, tražimo li ga na pravom mjestu, tražimo li ga istinski ili opet sami sebe zavaravamo. A blagoslov je imati Boga u svome srcu, imati njegove zapovjedi u svome srcu i živjeti po tim zapovijedima. Znati uvijek Boga staviti na prvo mjesto ispred svega, ispred svih blagodati ovog svijeta, a to nije nimalo lako. Znati poštivati brata čovjeka, uvijek mu biti na pomoći. Blagoslov je znati da smo ovdje na zemlji samo prolaznici, da smo tu, kako sada uče krizmanici a mi stariji bi trebali dobro znati, da upoznamo Boga, da ga ljubimo svojim djelima i ponovno k njemu dođemo. Da znamo ovo vrijeme koje smo dobili iskoristiti kako treba, da sve što imamo nije naše, sve smo dobili na dar i sve ćemo jednog dana morati ostaviti i otići. A otići ćemo tamo gdje ovdje u ovom vremenu odlučimo i zaslužimo. Puno puta govorimo kako nemamo vremena nizašto, niza koga pa niti za same sebe .Blagoslov je imati vremena doći i ovdje u Bilice ili neko drugo groblje Kotorvaroške kotline i reći kao nekada naši stari " PRASE " . Završio je naš fra Marko sv. Misu a onda sve prisutne pozvao kako je i on bilčanin na užinu koju smo pripremili i postavili stol na džadi ispred groblja. Bili smo radosni što smo danas izabrali da dođemo baš na ovo mjesto, a vjerujem da će ovaj moj tekst još nekoga ponukati da iduće godine i on ili ona dođe u Bilice na blagoslov polja.

Mato Stipić dipl. inž.
Ses. Kraljevec, 01. svibanj. 2012.
  Povratak