Kotorvaroška Dolina

SVI SVETI IZ BILICA

Datum: 9.11.2015.


. Prilika je ovo bila  da se svi mi koji smo došli međusobno pozdravimo , razgovaramo , pohvalimo  i ove mlađe  koji dolaze bolje upoznamo.

Možda sam malo pogriješio sa ovim naslovom, a opet  možda i namjerno tako napisao kao većina novinara da sa malo čudnim naslovom neke priče zainteresiraju nas čitatelje da ovaj tekst pročitamo do kraja.  Istina je to, da nisam htio  nabrajati sve svete iz Bilica, jer  kako ono kaže Škoro „ od kud ti pravo“  a isto tako i znanje da bih mogao takvo što i uraditi.  Želja mi je da ovim svojim tekstom malo dočaram sliku za sve one koji nisu mogli biti s nama u  ovoj našoj kotorvaroškoj dolini , našim Bilicama . Kako već godinama dolazimo u ove naše ratom porušene Bilice i gledamo te ruševine sa milion potpitanja na koje ne znamo odgovora i sigurno nećemo nikada ni saznat. Osim što su porušene u zadnjih godina su postale i odlagalište smeća za sve one koji se toga trebaju riješiti, uzalud tražeći od nadležnih da se nešto napravi da se tome stane u kraj.
Ove godine smo stigli u našu kotorvarošku  dolinu u prohladno  maglovito jutro sa temperaturom  bliže nuli.  Vozeći se prema Bilicama već na samom ulazu kod  Prokresa ugledasmo sa strane na mjestu gdje je nekad bilo smeće praznina a sa prednje strane zategnuta nekakva traka, vozeći se dalje par metara opet isto tako nema smeća zategnuta traka. Do našeg groblja takvih je desetak mjesta, smeće sve odvezeno i traka zategnuta  na njoj ispis ekološka patrola. Ugodno sam se iznenadio i razveselio da se  konačno nešto napravilo po ovom pitanju za naše Bilice.  Stigli smo da groblja i koliko god žurili da bih stigli prije uvijek ima netko tko je brži,   već su  neki stigli  i  vrijedno  uređuju grobove svojih najdražih  i pale svijeće za njih. A groblje  uređeno, pokošeno i  očišćeno što prvenstveno trebamo zahvaliti našim fratrima ,osobito našem bilčaninu fra Marku. Kako u našem groblju ima još dosta stabala  grobovi su prekriveni samo lišćem koje ima stotine oblika i boja a meni nekako najljepše boje ima lišće brekinje,  stabla koje dominira  nasred groblja . Ta rijetka  voćkarica  u našim krajevima  ima listove  od svijetlo žute, naranđaste do  crvene  boje koji se prelijevaju iz jedne u drugu boju. Pozdravili  smo sve koje smo zatekli  u groblju  i kao pravi domaćini pozvali ih da dođu kod nas  na okrjepu uz toplu peć i  nula dva čašicu.  Ne  samo da se  ugriju i tijelo okrijepe već da osjete toplinu  bilčanskog doma u našoj kući koju smo skoro obnovili, da i sami  dobiju želju i volju za obnovom svoje još vijek razrušene kuće. A kako je i temperatura bila skoro pa nula  ugrijati se u Bilicama bila je prava zadovoljština.  Sve se ovo događalo dan prije Svih Svetih,  jer kako nas ima po svem svijetu ljudi su dolazili kako su mogli,  mada su većina stigli na sam dan , da baš na taj dan iskažu poštovanje i hvalu svim našim svetima  a vjerujem da ih je mnogo. Nekoliko puta na sahranama naš fra Zoran znao je govoriti da svi naši rođeni trideseti i četrdesetih godina prošloga vijeka su sveti , svojim životima su to zavrijedili.  A ja sam uvjeren da isto tako i rođeni pedeseti, šezdeseti godina  kao i danas živući  žive tako  da se može reći za njih da su sveti.  Kaže jedna  prekrasna pjesma „ došli smo ti sa svih strana „  tako i Bilčani dođoše sa svih strana na sam dan Svih Svetih ovdje gdje su naši korijeni, gdje su naši umrli prirodnom smrću , kao  i oni pobijeni u zadnjem ratu.  Obzirom da u našem  kraju ova dva dana  za naša dva  fratra valja obići  osamnaest groblja  i da svi budu zadovoljni gotovo je nemoguće , zato su im pristigli u pomoć i naši  svećenici koji su na drugim mjestima u službi . Ove godine nam je došao vlč. Slavo Grgić koji je predvodio današnju sv. Misu ovdje u Bilicama .  Iako je bilo dosta rano a k tome i hladno skupilo se priličan broj Bilčana i njihovih zetova i prijatelja, po mojoj slobodnoj procjeni oko sto pedesetero.Vlč. Slavo nam je pokušao  pojasniti  što danas slavimo , tko su to sveti , kako su zavrijedili da budu sveti , što trebamo mi učiniti da bih bili sveti , jeli uistinu u današnje vrijeme moguće  biti  svet pored  toliko  stvari koje nam se nude i nameću. Rekao je i sam da mi stariji   uvijek ne slušamo a kamoli mlađi što svećenici govore, propovijedaju stoga nas je pokušao zainteresirati jednom pričom koju je kako kaže dobio u „amanet“  da govori dalje.   Išao svećenik da ispovjedi  starijeg čovjeka i da mu da posljednju  pomast.Ležao je na krevetu ,apokraj kreveta stolica .Pitao ga je:,,Stolica  je za mene? Odgovori mu starac: ,, Znaš  meni ovdje dođe Isus pa tako ostane dugo i mi razgovaramo,to je stolica za Isusa,, Otišao je svećenik malo u čudu i zatečen ovim nesvakidašnjim prizorom .
Kada su mu javili da je starac umro , prvo što mu je palo na pameti pitao je njegove a kako je umro, sjećajući se njegove ispovijedi i stolice. Rekli su mu da je umro u takvom položaju da je spustio  glavu na onu stolicu koju je imao kraj kreveta. Vjerovao je da je tamo bio Isus , spustio   je glavu na stolicu  misleći da je u Njegovom   krilu.
  Zaključak je nekako da  svi  težimo stići  Isusu u krilo, samo  nemojmo čekati da to bude  kada smo prošli ovozemaljski život.  Pokušajmo  živjeti  tako da smo stalno u Isusovom krilu , koliko god to zvučalo  možda nemoguće,  znam da ima ljudi koji žive i danas poštenim životom  i jednoga dana pridružiti se svojima svetima.  Vlč. Slavo se  zahvalio svima onima koji su danas došli ovdje  i svima onima koji svojim darovima pomažu da ovo groblje uistinu izgleda prekrasno  uređeno.  A svi mi koliko je tko mogao,ostali smo još kod grobova svojih pokojnih uređujući, paleći svijeće i moleći za njih . Prilika je ovo bila  da se svi mi koji smo došli međusobno pozdravimo , razgovaramo , pohvalimo  i ove mlađe  koji dolaze bolje upoznamo. Vjerujem da će ovaj naš dolazak na mjesta gdje su naši korijeni  i riječi koje nam je uputio vlč. Slavo biti ohrabrenje  da obilazimo naše  pokojne, naše svete a isto tako da počnemo izgrađivati i naše razrušene Bilice .
                                                                                                          Mato Stipić dipl. inž.
 
 
  Povratak

Izdvojeno

GLASNIK BROJ 130.

DOGAĐANJA U ŽUPI

Datum: 31.5.2022. Pregledaj PDF

GLASNIK BROJ 129.

Čestit i blagoslovljen Božić i sretna Nova 2022. godina

Datum: 26.1.2022. Pregledaj PDF

Anketa

Što očekuješ od Crkve?

Slika tjedna

facebook_1662637827229_6973608489301647987