SVETKOVINA SVETOG IVANA KRSTITELJA U PODMILAČJU

Desetci tisuća hodočasnika na misi uočnici



U čuvenom Svetištu sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju kod Jajca, u BiH, u utorak i srijedu, 23. i 24. lipnja proslavljena je svetkovina sv. Ive, kako ga od milja nazivaju hodočasnici. Na proslavu su stigli desetci tisuća hodočasnika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, R. Hrvatske, zapadnoeuropskih zemalja i cijelog svijeta. Brojni su zapanjujući hodočasnički primjeri zavjetne žrtve i pokore. Npr. iz Kotor Varoša, koji je od Podmilačja udaljen oko sedamdeset kilometara, preko sjevernih obronaka planine Vlašić stigle su dvije grupe pješaka. Jedna od njih, njih stotinjak, kao prognanici su iz Požege autobusom i autima došli do Kotor Varoša, a odatle su pješice krenuli u Podmilačje, pjevajući i zavjetno moleći, uz ostalo, zagovor sv. Ive da im se omogući dostojanstveni povratak u Kotor Varoš, u kojemu danas od nekadašnjih jedanaest tisuća Hrvata živi samo oko 220 uglavnom starih osoba. Program proslave u Podmilačju prvog dana počeo je u 15,30 sati pokorničkim bogoslužjem, a potom u 16, 00 sati iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji i misom što je sve, uz prigodnu propovijed, predvodio Davor Dominović, tajnik provincije Bosne Srebrene. U 18,00 sati koncelebrirano euharistijsko slavlje i molitvu za bolesnike predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolita Vinko kardinal Puljić. Sve nazočne pozdravio je župnik fra Ilija Stipić. Kardinal je na početku mise blagoslovio vodui njom poškropio bolesnike i hodočasnike. 
U propovijedi je istaknuo kako je Bog onaj koji ljude bira, poziva i šalje na određene zadatke. On sa svakim od nas ima svoj plan. Neke šalje s posebnim zadatkom. Ivana Krstitelja izabrao je da bude preteča Gospodinu; da mu pripravi put. Stoga je Ivan bio korektor, ozdravitelj javnog mnijenja svoga vremena. Ljudi su u svim vremenima bili i ostali skloni zastranjenima, traženju ugodnosti i s tim kršenju Božjih zapovijedi. Ivan je imao zadatak da ozdravlja javno mnijenje svog vremena i da poziva ljude na obraćenje, na odricanje od zla, od grijeha. Taj poziv vrijedi i danas, odjekuje do dana današnjega. I to obraćenje, odricanje od grijeha događa se u Podmilačju. Potrebno je vraćanje onim vrijednostima i zakonima koje je je Bog stvaranjem utkao u nas. U nas je utkana savjest koja nas upućuje na suradnju s Bogom. A krštenjem je na poseban način duboko utkana svijest da pripadamo Kristu, da smo njegovi. Tu svijest potrebno je živjeti. Potrebno je biti slobodan od svih navezanosti na bilo što što nas vodiu zalutalost, jer Đavao, da bi čovjeka u nešto uvjerio, najprije ga uvjeri da on ne postoji. On tako lakše uspijeva. Govori se da ne postoji teorija zavjere, a izgleda da ipak postoji. Kao primjer, Kardinal je spomenuo kako se već u njegovo studentsko vrijeme, čim se pojavila televizija, govorilo kako je čovječanstvo prenapučeno i, ako se nastavi kao do tada s rađanjem djece, ono će se raspasti. Ljudima je nabijen kompleks opasnosti rađanja djece. Doneseni su državni zakoni da se smiju ubijati nerođena djeca. A crkva koja to ne odobrava proglašena je nazadnom. To je suvremena bolest. Hitlera su spravom  osudili zbog ubijanja, a onda donose zakon o ubijanju djece. Koga zanima mali čovjek, jer, ionako nas je previše.To bolesno mnijenje urušava čovječanstvo, društvo i svijet. Stara narodna poslovica kaže: „ Tko prirodu remeti, priroda mu se osveti.“ I kad su vidjeli da ne uspijeva strategija s ubijanjem djece, jer su posljedice preteške, osobito one psihičke kod majki, u ime slobodekrenuli su u razaranje obitelji, tog Božjeg gnijezda i gnijezda čovječanstva. Da bi se živjelo bez zakona i odgovornosti propagiraju se istospolni brakovi i prave gay parade. Kad neka medijska kuća zapadne u financijske poteškoće, ovi im priskaču u pomoć uz uvjet da propagiraju njihove ideje. Papa Franjo upozorava da se i ratovi vode zbog prodaje oružja i zarade, a s tim se smanjuje čovječanstvo. Papa u svojoj nedavnoj enciklici o ekologiji upozorava da su i klimatske promjene vezane i uz aroganciju svjetskih moćnika. Govorimo o ekologiji, a zaboravili smo govor o poštivanju prirode s kojom tako grubo gospodarimo. Sveti Ivan Krstitelj bi rekao, a i papa poručuje, da ne dopustite da vam unište savjest i nadu. Nedajte da netko drugi mjesto vas misli i odlučuje. Ne dozvolimo da nam oduzmu pamet nego mislimo svojom pameću. Već u početku rata upozorio sam svjetske moćnike da ne odlučuju o nama bez nas, bilo kao osoba ili kao naroda. Imamo pravo zastupati i braniti ono što je Bog dao čovjeku. Zato želimo ovdje doživjeti istinsko obraćenje, vrednovanje Božjih, naravnih zakona i to vrednovanje ostvariti u svojim životima. Prava vjera je istinska suradnja s Bogom i čovjekom i poštivanje darova Božje prirode. Želimo pripraviti put Gospodinu, da Isusa ne istjeramo sa zemlje. Okupili smo se ovdje da nas sv. Ivo povede Isusu, da otkrijemo prave vrijednosti koje liječe ljudsku dušu i srce. I da mi s tom vjerom liječimo javno mnijenje. Neka nas ovo okupljanje ojača u vjeri da budemo spremni suočiti se sa izazovima života i vremena, da se, kako i Papa kaže, ne bojimo ići i plivati protiv struje. Nebojte se! Neka naša riječ bude borba za istinu, za prava i dostojanstvo čovjeka. Po zagovoru sv. Ive svojim kućama pođite ispunjeni utjehom. Kardinal se posebice obratio bolesnima i onima koji im pomažu. Bolesne je pozvao na strpljivost da bi ona i njihova bolest bile blagoslov za crkvu. Neka svoju žrtvu, kao svojevrsnu misu prinesu u svojim kolicima i na svojim krevetima, kao na oltarima. Napomenuo je da nema puno zdravih, jer je malo liječnički pregledanih. Poželio je bolesnima da ih Bog krijepi u njihovoj bolesti, kao i njihove poslužitelje i upozorio na riječi koje su se čule od jednog bolesnika: „ Ne dao Bog tebi ono što ja imam.“Kardinal je pitao da li znamo zahvaliti Bogu za ono što imamo, za zdravlje, bez kojega ne bismo mogli ni u Podmilačje doći. Napomenuo je da se ne zna koja je bolest gora, bolest zatrovanog srca i duše ili bolest tijela. Poželjno je čisto srce i ljubav jednih prema drugima. Po takvoj vjeri svijet će nas prepoznati kao Isusove učenike. Kardinal je napomenuo kako je“ jutros „ ( utorak, 23. VI. )dobio pismo od Pape koji zahvaljuje za svu srdačnost doživljenu u Sarajevu. Papa u pismu ističe „ Divim se vjeri koju sam doživio među vama.“Tu vjeru unosimo u današnji mentalitet i prenesimo je budućim pokoljenjima, rekao je kardinal Puljić.
Na kraju mise bilo je klanjanje i blagoslov s Presvetim, a potom se Kardinalu i svima zahvalio provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran.
U 20, 00 sati križni put uz brdo Grabež predvodili su župljani župe Uskoplje, a u 21,30 u dolini Svetišta bio je molitveno-meditativni program uz blagoslov ivanjske vatre. Program su animirali studenti Franjevačke teologije u Sarajevu s meštrom Danimirom Pezerom. Zapuhao je hladni vjetar. Tijekom noći padala je obilna kiša koja je prestala padati tek na kraju sutrašnjeg središnjeg slavlja. Unatoč kiši, vjetru i studeni desetci tisuća hodočasnika okupljali su se oko Svetišta sv. Ive.
Na svetkovinu sv. Ive program je počeo u 6, 30 ispovijedanjem. Nakon toga u 7,00 sati uslijedila je misa,a potom u 8, 30 misa koju je predvodio fra Ivan Nuić, profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji ( sjemeništu ) u Visokom, koji je održao i prigodnu propovijed.
Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje s molitvama za bolesnike u 11,00 sati predvodio je generalni vizitator franjevaca Bosne Srebrene fra Iko Skoko, gvardijan Franjevačkog samostana u Mostaru. Sve nazočne pozdravio je podmilački župnik fra Ilija Stipić. Fra Iko je na početku mise blagoslovio vodu i njom poškropio bolesnike i sve nazočne. U propovijedi jeistaknuo kako su ljudi u povijesti uvijek išli u svetišta, nekada bi hodočastili mjesecima i dugo bi ostajali u svetim mjestima. Htjeli su susresti svetu osobu, susresti se sa svetim na svetom mjestu. Jedna od najvećih osoba kojima su ljudi hodočastili, a i danas hodočaste, kao i mi danas ovdje, je sv. Ivan Krstitelj. Bio je poseban i ljudi su osjetili da tom svecu treba pristupiti i čuti ga. I mi smo ovdje došli ispovjediti se i kazati sv. Ivi što nas boli, koje su naše muke i križevi i da nam Isus, po zagovoru sv. Ive, pomogne. Međutim, potrebno je da i mičujemo, prihvatimo i u životu pokušamo ostvariti ono što nama govore sv. Ivan i Isus. Bitno je i jedno i drugo. Ivan je izmoljen od Boga i rođen kad mu se ostarjeli roditelji nisu nadali. Zaharija je od iznenađenja zanijemio. Ivanov život obradovao je mnoge. I moj bi život trebao biti radost, a ne tuga i žalost drugima. Ivan nije pio ni vina niti opojnih pića. Kad zalutamo s pravca i nacrta koje nam je Bog dao, onda se rješenja traže u opojnim sredstvima. Ivan je bio velik. I mi smo po krštenju pozvani da budemo veliki, a ne od drugih zavedeni i poniženi. Ivan je kritizirao čak i kralja Heroda koji ga je rado slušao i pri tom bi se uznemiravao. Ipak, nije se obratio. I mi se možemo duhovno uznemiriti, ali ne i obratiti. Potreban je korak obraćenja. Herod je bio ohol i sebičan. Zbog toga se nije mogao obratiti. Štoviše ubio je Ivana. Proroci uvijek mučenički umiru. Isus kaže da je Ivan najveći  od rođenih, ali, ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći su od njega. Stoga, za tim kraljevstvom trebamo težiti. Na jordanskoj dolini Ivanu nisu dolazili oni koji su imali svoj a ne Božji plan; farizeji, književnici i pismoznanci. Obični ljudi pitali su ga što treba činiti. I mi trebamo tako pitati. Ivan im je odgovarao da jedni s drugima dijele kruh i odjeću, da budu solidarni. Za tu solidarnost znali su naši preci i roditelji i tomu su nas učili. Rijeka Jordan ulijeva se u Genezaretsko more koje je puno života. Ono vodu daje Mrtvom moru u kome nema života. A ista voda dolazi u njih. Prvo more prima i daje, ono mrtvo samo prima. Ne smijemo biti sebični poput Mrtvog mora. Bez solidarnosti i kršćanske ljubavi dolaze korupcija i nasilje. Ivan carinicima govori da ne smiju više uzimati nego što im je dozvoljeno, da ne smiju biti korumpirani. Nažalost, mi živimo u korumpiranom društvu. To nas, sve zajednice i strukture društva vraća u mrtvilo Mrtvog mora. Bitno je da ja ne činim koruptivna djela nego da radim da od mene društvo počne ozdravljati. Ivan je vojnicima govorio da ne čine nasilja i da ne optužuju druge. Sebičnost vodi korupciji, a korupcija nasilju. Majka Tereza je novinarima na pitanje što treba popraviti u Crkvi odgovorila: „Moram se ja popraviti, a i vi “ rekao je fra Iko Skoko.
Na kraju mise bilo je klanjanje i blagoslov s Presvetim. Potom se svima, posebice organizatorima i aktivnim sudionicima proslave, zahvalio provincijal Gavran koji je fra Iki, a i drugima koji imaju ime sv. Ive,  čestitao imendan.
Liturgijsko pjevanje tijekom oba dana predvodili su zborovi i pjevači iz Jajca, Podmilačja, Uskoplja, Vareša, Bugojna i drugih župa. Među pjevačima bio je znatan broj redovnica. Pjevanjem su ravnali i  na orguljama svirali fra Emanuel Josić i s. Mira Bliznac.
Oba dana program proslave prenosilo je osam radio-postaja: Kupresa kao nositelja, Jajca, Livna, Tomislavgrada, Posušja, Rame, Busovače i Herceg-Bosne. Ovo je svake hvale vrijedan posao. O proslavi su izvješćivale Federalna TV, TV Republike Srpske i TV Valentinovo. Voditelj prijenosa bio je vikar Bosne Srebrene fra Marijan Karaula.
 
Jajce, 24. lipnja 2015.                                                                               Stipo Marčinković
 
  Povratak