Sv.Leopold Bogdan Mandić

Mali rastom, ali velik duhom, Leopold Bogdan Mandić je rođen u Herceg Novom (Boka Kotorska) u Crnoj Gori. Proveo je 40 punih godina u svojoj ispovjedaonici u kapucinskom samostanu u Padovi, gdje je umro i pokopan.  Postupak za proglašenje blaženim započeo je već 1946. godine. Tijelo mu je neraspadnuto preneseno s gradskog groblja u kapelicu do crkve, u kojoj je trajno ispovijedao. Blaženim ga je proglasio 1976. g. papa Pavao VI, a svetim ga je 1983. proglasio papa Ivan Pavao II. Tako je naša filijalna crkva u Zabrđu posvećena ovome dragom nam svecu.
Kako je sv. Leopold padao ponedjeljkom 12.5. zbog vjernika koji su stigli na proslavu sv. Leopoloda sveta misa je pomjerena za nedjelju nedjelju 11.5. kako bi oni koji putuju vratili se u popodnevnim satima svom prebivalištu gdje trenutno borave.Misno slavlje predvodio je fra Zoran Mandić uz koncelebraciju fra Jure Aščića. U prigodnoj propovijedi fra Zoran je istaknuo lik i djelo sv. Leopolda. Iako tijelom neugledan i odbačen od braće sv. Leopold će postati svetac kojemu će se slijevati mnoštvo ljudi po riječ utjehe i ohrabrenja, od onih običnih do onih uglednih, moćnih ljudi onoga vremena. Sv.Leopold  nije se veličao, bio je čovjek koji je znao kako je najbolje živjeti, poslušan svojoj vjeri, postao je slušaonica kojemu su mnogi dolazili, djelio savjete, pomagao drugima. Bio je skroman, a gdje je danas ta skromnost, današnje vrijednosti su se izgubile.
Svatko od nas može krenuti stopama sv. Leopolda nasljedovati život kakvim je on živio, biti jednostavan, biti skroman, pomagati drugima, slušati druge. U  susretu s njim, ljudi su doživljavali što znači susret s ljubavlju i milosrđem i od njega su odlazili bitno drugačiji.
 Na misnom slavlju 11. Svibnja ove godine  bilo je nazočno dosta vjernika.
Kao i prošlih godina, poslije sv. Mise Zabrdci su za sve pripremili ručak i u lijepom raspoloženju se razišli svojim kućama.
Viki