Kotorvaroška Dolina

Moći sv. Luke vraćene u Jajce

Datum: 23.10.2015.


Nakon 552 godine, izložene su  moći sv. Luke evanđeliste koje su čuvane u samostanu Male braće u Dubrovniku.



Uoči svetkovine sv. Luke, zaštitnika Franjevačkog samostana u Jajcu, u subotu 17. listopada u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije svečanu sv. misom u 17. sati predvodio je vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić. Pod misom su ponovno, nakon 552 godine, izložene moći sv. Luke evanđeliste koje su čuvane u samostanu Male braće u Dubrovniku. Tamošnji  gvardijan  fra Veselko Grubišić predao je moći jajačkom gvardijanu fra Zoranu Mandiću 21. svibnja. Radi se o dijelu prsta sv. Luke koji se čuva u moćniku „Prst sv. Luke.“ Ove moći su najvjerojatnije u drugoj polovici 16. stoljeća u Dubrovnik dospjele iz Stona, gdje ih je ostavila kraljica Katarina. Onaj drugi dio, moći „Noge sv. Luke,“ čuvaju se u riznici dubrovačke katedrale, a kraljica Katarina ostavila ih je na o. Mljetu. Oba dijela odnijela je iz Jajca 1463 godine, neposredno pred tursko osvojenje Bosne.  Moći su do tada bile u tornju sv. Luke koji je bio i ostao sastavni dio vremenom uništene crkve sv. Marije. U Jajce ih je s istoka donijela kraljica Katarina. Sada se nalaze u moćniku, koji ima oblik tornja sv. Luke u Jajcu, a po idejnom planu akademskog kipara Kuzme Kovačića izradio ga  je zlatar Josip Rodić iz Zagreba. U euharistijskom slavlju sudjelovali su brojni vjernici jajačkog kraja te veći broj bosanskih franjevki na čelu s provincijalkom s. Katom Karađža. Koncelebriralo je tridesetak svećenika, među kojima su bili generalni vizitator bosanskih franjevaca fra Iko Skoko, spomenuti gvardijan Grubišić, generalni vikar Dubrovačke biskupije dr. Petar Palić, kancelar Beogradske biskupije i osobni izaslanik beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara don Aleksandar Kovačević, gvardijan Franjevačkog samostana na Petričevcu, banjalučki dekan, definitor Bosne Srebrene i izaslanik provincijala fra Lovre Gavrana fra Ivo Orlovacte gvardijan Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci fra Zoran Jaković. Liturgijsko pjevanje na misi predvodio je zbor bogoslova Franjevačke teologije u Sarajevu pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Kardinal Puljić u propovijedi je istaknuo kako s povratkom moći sv. Luke u Jajce postajemo ponosni na svoju povijest. Njihov povratak nam je ohrabrenje i poticaj da svoje korijenje upoznamo, zavolimo i opstanemo, da se prepoznamo u svojim korijenima. Svi se mi trebamo ponovno vratiti svojim korijenima i kršćanskom identitetu. To je i te kako potrebno u vremenu kad nas žele raskršćaniti, pameti nam oprati, da zaboravimo svoje korijenje. Neka nas povratak moćisv. Luke vrati nama samima, da se prepoznamo u svome korijenu, u svome identitetu.
Naučimo malo od sv. Luke koji nije bio Židov, nego Sirac, poganin koji je postao kršćanin. Postao je Pavlov pratilac na njegovu misijskom putovanju. Na početku svog evanđelja kaže kako je pomno sve ispitivao i ispitao o Isusu. Tako je kao poganin upoznao Isusa, zavolio ga i slijedio ga. A onda je to htio prenijeti i drugima da i oni zavole Isusa. Ključno je pitanje koliko ja imam interesa, zanimanja za Isusa Krista. Ima li u nama onoga što je Luka imao u sebi; da nam je stalo upoznati Isusa te zavoljeti ga i slijediti ga. Tu je snaga vjere. Zato je nazočnost sv. Luke među nama izazov.
Vrlo je važno kakva je slika Boga u nama. U 15. poglavlju Lukina evanđelja Bog je prikazan kao Ljubav koja traži čovjeka, jer se čovjek izgubio. I danas Bog traži čovjeka i pita ga: „ Čovječe, gdje si?“ A čovjek se izgubio; izgubio svoje korijenje, svoj identitet i svoju vrijednost. Uz to, ova lažna demokracije nameće takve kriterije vrednovanja čovjeka tako da ga više ne možeš ni prepoznati. Kod Luke je Bog objavljeni Bog koji traži izgubljeno, grli izgubljeno i nosi na ramenima izgubljenu ovcu. Kod oproštenja grijeha u ispovijedi može se osjetiti kako me Bog zagrlio kao svoje izgubljeno dijete i poljubio, jer mi je dao milost oproštenja.
U slijedećoj godini, Godini Božjeg milosrđa, Lukino evanđelje, osobito 15. poglavlje, bit će vrlo aktualno. Jer, kod Luke je Bog utjelovljeni i objavljeni Bog kao Bog ljubavi i praštanja. Ljudi, nažalost, većinom imaju krivu sliku Boga. Stoga, Luku slaviti znači da od njega valja učiti kako Isusa upoznati i voliti.
 
Kad su sv. Pavla svi napustili, Luka je jedini bio uz njega. A prebolno je biti napušten i sam. Pogotovo ako su vjetrometine. Mi trebamo jedni druge. Trebamo biti potpora i podrška jedni drugima. Riječ solidarnost nije prazna riječ. Ona izgrađuje život. Zato od Luke naučimo biti jedni uz druge i potpora jedni drugima. Zavist, mržnja, grizodušje, ogorčenje su bolna stvar  kad se uvuče u bilo koju zajednicu. To je otrov i sjeme Đavlovo koje ne da da Kraljevstvo Božje zaživi. „Zato, sveti Luka, koji si bio hrabar biti uz Pavla, budi uznas  u ovim vremenima kad smo često puta izgubljeni i ne znamo kako se postaviti pred svim izazovima života. Budi uz nas da i mi budemo jedni uz druge kako bi svjedočili svoju vjernost Bogu,Crkvi i narodu. Vjernost i odanost! Zato, nalazeći se uz njegove moći, imam potrebu da pozovem na taj zavjet, zavjet da ga slijedimo, da korijene čuvamo i da budemo prepoznatljivi, ono što jesmo, po krsnom zavjetu. Sveti Luka, isprosi nam to milosrđe Božje, tu ljubav prema Kristu i tu hrabrost, vjernost biti jedni uz druge, jedni s drugima na putu života, do vječnosti,“ zaključio je kardinal Puljić. 
 
Jajce, 16. listopada 2015.                                                                         Stipo Marčinković
 
  Povratak

Izdvojeno

GLASNIK BROJ 131.

Događanja u župi Kotorvaroške doline

Datum: 27.9.2022. Pregledaj PDF

GLASNIK BROJ 130.

DOGAĐANJA U ŽUPI

Datum: 31.5.2022. Pregledaj PDF

Anketa

Što očekuješ od Crkve?

Slika tjedna

IMG-20221003-WA0031