Sveti Ivo - isposnik i glas Božji

  put do Sokolina bio najteži. U kasnim satima grupa se približila Skenderu i uputila se asfaltnim putem put Ugra. Poslije ponoći vrijedni Gile sve je hodočasnike počastio svježim pićem i toplim kiflama pekare Tradicija., a malo potom stigli su naš fra Marko i fra Zoran i sve hodočasnike počastili pićem i toplom kavicom koja je nas je osvježila i probudila tako da smo oko 4 sata stigli do Tadijinog restorana gdje nas je gostoljubivi domaćin dočekao i ponudio nam mogućnost odmora na nekoliko sati. Ujutro nas je sam Tadija počastio kavicom,  i Milaševaca do škole u Bešpelju. Zahvaljujući zauzetosti našega fra Zorana i fra Vinka Jelušića njihovi mladi su prokrčili stari put uz Prisiku tako da je bilo lakše ići sjenovitim putem iako je uzbrdica veća. Na ovaj način smo put skratili i zaštititi se od žestine lipanjskog sunca koje je pojačavalo svoju snagu. Negdje oko podne stigli smo do škole u Bešpelju gdje nas je čekala dobra hladovina, svježa voda, gostoljubivi domaćini i obilan ručak uz piće. Tradicionalno gostoljubivi Bešpeljani su nas ugostili i dvorili nad nama tako da možemo reći da se tako nešto može samo poželjeti. Dvije žene iz Bešpelja uputile su se s nama pa smo po prvi puta krenuli ka Podmilačju iz Bešpelja preko Cvitovića do svetišta svetoga Ive. Moram naglasiti da su neki i ove godine velik dio puta propješačili bosi, ali ipak su stigli zdravi do svetišta. Na ulazu u svetište svetoga Ive opet nas je dočekala Federalna televizija, pa smo u molitvi i pjesmi stigli do ulaza gdje nas je čekao župnik fra Zoran i u zavjetnoj crkvi sve nas blagoslovio i poželio dobrodošlicu. I ove godine svi pješaci spavali su u župnoj kući koja je u izgradnji, a ujaci iz Podmilačja su nam ponudili večeru i okrepu. Uvjereni smoSljedeće godine nam je deseto hodočašće pješice i uvjereni smo da će i ono biti svečano i radosno.
PeK