Dragi (mladi) Kotorvarošani!
Datum: 21.8.2014.
I ove godine smo mi mladi Kotorvarošani krenuli u obilazak rodnog kraja
Jedna hrvatska pjevačica u jednoj od njenih pjesama pjeva "gdje je srce majko, tu je dom". U toj pjesmi se više radi o ljubavi prema jednoj osobi nego o domoljublju. No, kad god da ju slušam, podsjeća me na nešto drugo: koliko god prošao ovim svijetom, koliko god na cijelome svijetu poznavao različite ljude i mjesta, nijedno mjesto srce i dušu ne ispunjava kao rodni kraj.
Da li je do ljudi koji ga čine rodnim krajom? Da li je možda do predivne prirode našeg rodnog kraja, čistog zraka i bistrih voda? Ili je možda ipak jednostavno Bosna kao naša domovina koja svakome od nas pruži ruku dobrodošlicu, ruku jedne majke koja svoje dijete dugo vremena nije vidjela, a jedva čeka da joj dođemo; zemlja koju ljudi različitim namjerama kvare na sve moguće načine, a mi nažalost često samo stojimo pored, gledamo i pričamo i pričamo i pričamo...
I ove godine smo mi mladi Kotorvarošani krenuli u obilazak rodnog kraja. Kao što je već bilo najavljeno, očistili smo put preko Vinišća za hodočasnike (iako obilne kiše dan prije Velike Gospe nisu dopustile tu hodanje), uredili smo crkveno dvorište na Sokolinama i u Kotor Varošu, te uredili naše crkve. Također smo za naše ujake i za narod, koji je posjećivao mise, svirali i pjevali.
Kao i do sada, broj Kotorvarošana iz dijaspore nije bio prevelik. Obečanja za dolazak i pridruživanje od mnogih je bilo, ali se nažalost nisu ispunila. Iskreno, ako sljedećih godina želimo nastaviti ovim projektom, ako želimo imati jednu lijepu i ugodnu priliku druženja mladih Kotorvarošana tokom blagdana, onda bi se ubuduće trebali upitati kako bi bilo da ovog projekta nema. Šta bi da nam samo kafići i diskoteke preostaju? Nismo krivi što NE živimo u rodnom kraju, nismo krivi što smo se na sve strane svijeta razbježali, ali ćemo biti krivi ako naše korjene izblijede i jednog dana nestanu. Imamo priliku to sprijećavati, ali pitanje je ukoliko mi na tom putu želimo uspjeti...
Ovim putem i velika hvala svim Kotorvarošanima koji su nas moralno podržali jer su svoju djecu slali ili dopuštali im da rade s nama. Također hvala za svu financijsku i materijalnu podršku koja je stigla do nas od mnogih Kotorvarošana. Bez njih ovaj projekat nebi uspio, bez njih bi nada zasigurno bila manja da ovaj projekat volontiranja u rodnom kraju ipak nije uzalud.
Hvala svima što su došli u rodni kraj, a najviše hvala dragome Bogu što smo ponovo imali priliku doći na naša stoljetna ognjišta. Hvala dragom Bogu što nam je dao mlade koji ne zaboravljaju na rodni kraj, kojima je stalo do djedovine i s time i do domovine. Gdje god krenuli, dragi Bog je uz nas kao što je u starom zavjetu bio uz izraelski narod. Dođimo dogodine ponovo, naša Bosna nas čeka, jer srce nam je tamo ostalo. Ne svima u istoj mjeri, ali svakome jednim dijelom. Dogodine ponovo...
Mateo Topalović (Ćilin unuk)
Povratak