Božić
Datum: 16.1.2013.
Božić u našem kraju
Među najveće tajne i istine naše vjere spada istina o Božjem utjelovljenju. Iako je svaka istina vjere obavijena tajnom tako da u njezinom prihvaćanju uz dar razuma moramo upotrijebiti milosni dar vjere, nekako istinu o Božjem utjelovljenju najlakše prihvaćamo. Za proslavu svake istine vjere kršćanin se mora pripremiti da bi ju dostojno obilježio. Pripremu proslave Božića obilježava ozbiljnost i radosno iščekivanje. Tako je bilo i u našoj zajednici. Misama zornicama, sitnim odricanjima i pokorom pripremali smo dušu, a uljepšavanjem, uređivanjem, kićenjem i pripremanjem naših crkava i domova i na vanjski način smo željeli pokazati slavljenje Božića. Uz male jaslice u samoj crkvi, imali smo i jaslice pred župnom crkvom u Kotor Varošu koje su ponajviše izradili Igor Verić uz pomoć brata i sestara te Igora Mandušića. Ova skupina mladih je također očistila i pripremila crkvu za proslavu Božića. Uz Mandicu Mandušić i Viktoriju treba spomenuti mlade Veriće: Igor, Petar, Sonja, Lidija, Marijana i Irena. Također i drugi su bili na raspolaganju i pomagali su, ali ovi su bili na „prvoj crti“ kad god je zatrebalo.
Samo vrijeme proslave Božića bilo je ugodno, čak je bio i bijeli Božić sa starim snijegom. Na Polnoćki okupilo se dosta vjernika, preko 500. Misu je predvodio župnik fra Anto koji je pozvao okupljene da ne „božičkujemo bez Boga“. Nakon mise okupljeni su se zadržali uz zagrijavanje kuhanim vinom, rakijom, čajem, toplim kiflama iz pekare Tradicija i pečenicama kojima su nas počastili „Ekipa Wels te njihovi i naši prijatelji“. Ti mladi iz Austrije (Wels, Kaphenberg i dr.) bila je i nositelj prikupljenih sredstava za vatromet koji je ukrasio ponoćno nebo iznad „Kotorvaroške Ljepotice“.
Na Sv. Stjepana smo započeli a na Mladence završili blagoslov kuća i obitelji u našim župama. Tako smo obišli u župi Kotor Varoš 157 obitelji sa 418 članova, Vrbanjcima 26 obitelji sa 78 članova i župi Sokoline jednu obitelj sa dva člana.
Proslavu Božića ne možemo zamisliti bez brige za siromašne i potrebite. Uz naše uobičajene župne akcije i brigu za najugroženije koje uspijevamo zbrinuti preko posebnih donatora i darova koje dobijemo preko Kruha sv. Ante, također i pojedinci daruju za siromašne. Tako mi je naš župljanin Slavo Petrušić Tojinov, prilikom blagoslovu kuće, rekao da je ispekao dvije pečenice – jednu za sebe a jednu za siromašne. Nije se ograničavao na vjersku pripadnost siromašnih već je darom obradovao i ugroženu pravoslavnu obitelj. To je duh Božića. Treba rušiti granice mržnje, a to je jedino moguće ljubavlju i dobrim djelima. Bogu hvala, on nije u tome jedini primjer. Ima i drugih koji su također tako djelovali po svome srcu.
Fra Anto Šimunović
Povratak