Kotorvaroška Dolina

Ispraćaj i ukop fra Marka Kovačića

Datum: 25.3.2018.


Rođen je 4. srpnja 1938. godine u selu Podbrđu, župa Kotor Varoš


U ponedjeljak, 19. ožujka 2018., na blagdan sv. Josipa, u Franjevačkom samostanu sv. Luke u Jajcu, opremljen sv. sakramentima, preminuo je član provincije Bosne Srebrene fra Marko Kovačić, u 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva.
Rođen je 4. srpnja 1938. godine u selu Podbrđu, župa Kotor Varoš, od oca Stipe i majke Luce r. Zeba. Osnovnu školu završio je u Zabrđu, franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, a Franjevačku teologiju u Sarajevu.
U franjevački red stupio je u Kraljevoj Sutjesci 15. srpnja 1959. godine, svečane zavjete položio je 16. srpnja 1965. godine u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 10. srpnja 1966. godine. U provinciji Bosni Srebrenoj službu župnog vikara obnašao je na Plehanu, Petričevcu, Busovači i Breškama, a službu župnika u Kotor Varošu, Lepenici, Zoviku, Vijaci, Osovi, Dobretićima, Šurkovcu i Ivanjskoj. U zasluženu mirovinu otišao je 2016. godine, smjestivši se u Franjevački samostan sv. Luke u Jajcu. I tu je aktivno sudjelovao u pastoralu župe, dok ga nije zaustavila teška bolest. U svojoj oporuci izrazio je želju da bude pokopan na Rokovu Groblju u svom rodnom Kotor Varošu.
Stoga je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Jajcu u četvrtak prije podne, 22. ožujka ispraćeno tijelo pokojnoga fra Marka. Misu zadušnicu predvodio je jajački župnik i gvardijan fra Anto Šimunović. Koncelebriralo je petnaestak svećenika. U ispraćaju su sudjelovali brojni župljani Jajca, Podmilačja i Dobretića. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom s. Dubravke Dropulja.  
Gvardijan je u kratkoj homiliji, između ostaloga, istaknuo kako ga je fra Marko oduševljavao svojom čvrstom vjerom, predanošću u Božje ruke i Božjoj volji te pouzdanošću u Božje milosrđe. Nije se bojao ni bolesti ni smrti. U teškoj bolesti s radošću i zahvalnošću je primao sakrament pričesti, a sakrament bolesničkog pomazanja primio je dva puta. Spomenuo je kako je fra Marko poštivao druge osobe, osobito slabe i nemoćne. Zahvalio je samostanskoj braći, osobito svom vikaru fra Mariju Jeliću, kuharici Dragici Bilanđžiji i pomoćnici Mariji što su u mjesecima teške bolesti fra Marku bili pri ruci. A njegova dugogodišnja domaćica Ruža Cvitanović bila je uz njega danonoćno. Gvardijan je na kraju mise pročitao fra Markov kratki životopis.
Misu zadušnicu u Kotor Varošu u popodnevnim satima predvodio je pomoćni banjalučki biskup dr. Marko Semren. Koncelebriralo je 36 svećenika među kojima je bio provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji je održao prigodnu homiliju. Sudjelovao je i znatan broj redovnica, veliki broj Kotorvarošana iz župe, iz R. Hrvatske i inozemstva te manji broj vjernika iz Jajca i Podmilačja.
Biskup Semren je u ime biskupa ordinarija dr. Franje Komarice, svih svećenika Banjalučke biskupije, i u osobno ime, izrazio sućut provincijalu Marinčiću, franjevcima te rodbini i prijateljima pokojnog fra Marka. Pri tom je spomenuo kako je fra Marko vjerovao u Isusa, živio po njemu i propovijedao ga.  
Provincijal je istaknuo kako je fra Marko sve svoje pouzdanje i svoju nadu stavljao u Božje ruke i Bogu posvetio sav svoj život. U Bogu i Isusu Kristu je tražio i nalazio svoj mir i nadu. Put nade u Boga izabrao je osobito onda kad se odlučio biti svećenik franjevac. Tim putem išao je i nikada se nije pokolebao. Umrijevši, otvorio je vrata i našao ono što je toliko iščekivao i ljubio. Svoju pastoralnu službu vršio je na dvanaest župa i služio velikom broju vjernika. Vršeći svoju redovničku i svećeničku službu, darivao je sebe Bogu i ljudima, slijedeći u tome Krista. S vjerom i nadom bespoštedno se darivao i u tome potrošio svoj život. Poslije smrti ostaje nam samo ono što smo razdali i darovali drugima. Naše darivanje postaje zrno koje donosi mnogostruk plod – vremeniti i vječni život. Stoga je uistinu potrebno da naše tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako slavno ustane na vječni život. Bog, u kojega je fra Marko stavio svu svoju nadu života, otrt će svaku suzu  s njegovih očiju i nagraditi ga vječnim životom, rekao je provincijal Marinčić te se sa zahvalnošću oprostio od fra Marka preporučivši ga Božjem milosrđu i Njegovoj beskrajnoj ljubavi i poželio da počiva u miru Božjemu i Kristovu. Bratu i sestrama te rodbini i prijateljima pokojnog fra Marka iskazao je sućut i blizinu, a biskupu Semrenu zahvalio je za sudjelovanje u fra Markovu posljednjem ispraćaju.
Gvardijan Šimunović je i u Kotor Varošu na kraju mise pročitao fra Markov kratki životopis te spomenuo glavne misli iz svoje homilije u Jajcu. Istaknuo je kako je fra Marko, svugdje gdje je službovao,volio i energično se borio za svoju zemlju Bosnu, svoj narod, svoj jajački franjevački samostan, svoju provinciju Bosnu Srebrenu i svoju Crkvu. Ipak, na prvom mjestu bio mu je Kotor Varoš i njegova rodna župa za koju se neustrašivo borio onda kada je na svaki način bio napadan. U župi je sagradio novu župnu kuću i vjeronaučnu dvoranu, a crkveno dvorište, ogradivši ga tvrdim granitnim kamenjem, spasio od nasrtaja jugo-komunističkih vlastodržaca. Tako je sačuvao prostor za gradnju velebne župne Crkve, koja je u ovome ratu bila zapaljena i porušena, a poslije rata je opet u potpunosti obnovljena. U vrijeme rata u župi Osova kod Žepća srcem i dušom je stajao uz svoj narod i tamošnje branitelje. Poslije rata hrabro je preuzeo službu župnika u opustošenim Dobretićima kao i u skoro potpuno raseljenim župama Šurkovcu i Ivanjskoj. Potičući prognane i izbjegle na povratak, skovao je poznatu misao: „ Nema raja do rodnoga kraja“. Gvardijan je zahvalio fra Marku za sve što je uradio za svoju Provinciju, narod, samostan, spomenute župe,  cijelu Crkvu i zemlju Bosnu.  Izrazio iskrenu sućut fra Markovom bratu Jaki te sestrama Ivuši, Jeli i Anđi i njihovim obiteljima kao i svima onima koji su s fra Markom bili povezani rodbinski ili prijateljski. Pročitao je sućut biskupa dr. Franje Komarice i spomenuo izraze sućuti mnogih, među kojima je i biskup Barislav Grgić koga je fra Marko poslao u sjemenište kao i samog gvardijana i više mlađih kotorvaroških svećenika. 
Sprovodne obrede obavili su biskup Semren i provincijal Marinčić. Potom je gvardijan Šimunović pozvao nazočne na zajedničku okrjepu koju je pripremio sa svojom samostanskom braćom i uz pomoć kotorvaroškog župnika fra Zorana Mandića i župnika Vrbanjaca i Sokolina fra Jure Tokalića.  
 
Jajce/Kotor Varoš, 22. ožujka 2018.                                             Stipo Marčinković
 
 
 
  Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 119.

Novi Glasnik vam donosi....

Datum: 17.4.2018. Pregledaj PDF

Glasnik broj 118

U novom broju Glasnika pročitajte...

Datum: 28.12.2017. Pregledaj PDF

Anketa

Kako se ponašate za trajanja svete mise?

Slika tjedna

IMG-590d1e75d78d6c050a3ef19b2309f216-V