Kotorvaroška Dolina

Jubilarno 10 hodočašće sv. Ivi

Datum: 25.6.2009.


Uz svakog hodočasnika veliku ulogu igra i hodočasnička torba tj. osobne stvari koje nosimo sa sobom, a znak su naše životne situacije i duhovnih i materijalnih potreba

Ove godine 2009. godine naša župna zajednica, a posebno mladi, hodočastila je pješice svetome Ivi u Podmilačje i to po deseti puta za redom. Prvo poslijeratno pješačenje sv. Ivi organizirao je sada pokojni fra Mato Saraf i tada je uz njega i fra Peru bilo još 16 hodočasnika. To prvo pješačenje ostavilo je neizbrisive tragove onima koji su tada pješačili, a također probudilo je zanimanje drugih koji su iz godine u godinu u sve većem broju poduzimali taj nesvakidašnji pothvat.

Već četvrtu godinu za redom iz našeg kraja započinju svoje hodočašće nekadašnji naši župljani koji žive u požeškoj kotlini. To pješačenje organizira Udruga raseljenih Hrvata sa sjedištem u Kaptolu. Njih osamdesetak stiglo je autobusom iz Požeške kotline do Luka i odatle započeli svoje pješačenje put svetoga Ive. Fra Pero i fra Marko su ih ohrabrili na tom putu i dali im svečani blagoslov, te su se uputili preko Skolina, Viševica, Ugra, Milaševaca do Bešpelja gdje su prenoćili, pa u jutarnjim satima krenuli dalje na put.

 Ove godine oko stotinjak najvećim dijelom mladih, a i nekolicina starijih po vrlo kišovitom vremenu skupili su se u dvorište naše župne crkve. Kao i obično, čekalo se na fra Peru koji je jedini hodočastio već deset godina za redom pješice sv. Ivi i on je u crkvi pozdravio sve nazočne, a i one koji su dopratili pješake. On je  naznačio važnost zavjeta i odluke kada se želi istinski i pravilno hodočastiti. Pročitao je tekst iz staroga Zavjeta gdje se govori o putovanju Izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji i naglasio važnost osobne odluke i cilja koji želimo postići na ovaj način. Uz svakog hodočasnika veliku ulogu igra i hodočasnička torba tj. osobne stvari koje nosimo sa sobom, a znak su naše životne situacije i duhovnih i materijalnih potreba. Fra Pero je istaknuo da su milosrđe i dobra djela za život svakoga čovjeka puno važniji od samog pješačenja. I ove godine naš župljanin Jakov Marković poklonio je prigodne kape sa natpisom hodočasnici sv. Ivi iz Kotor Varoša i to je bio raspoznajni znak nas kotorvarošana. Po vrlo kišnom vremenu i uz zavjetnički hodočasnički križ kolona se u kasnim poslijepodnevnim satima uputila preko Luka, Sokolina, Viševica, Vranjeg brda, Skendera, put Ugra, Orašca, Ranča prema velikom hodočasničkom i isposničkom mjestu u Podmilačju. Putem smo molili i pjevali iako nas je cijelo vrijeme pratila jača ili slabija kiša. Najveći problem jest bio što nismo imali mogućnosti sjesti i odmoriti se i uzeti nove snage za nastavak puta. Ipak kolona  se polako ali sigurno približavala svome cilju i negdje oko ponoći prošli smo kroz pusti Skender. Na pola puta od Skendera hodočasnike je počastio Ratko Kovač- Šepi  sa toplim kiflama i pićem, a poslije toga u susret nam je stigao fra Zoran i naš fra Marko sa toplom kavom, Tako okrijepljeni  u jutarnjim satima stigli smo na Ugar gdje smo 3 do 4 sata odmorili kod gostoljubivog g-dina Tadije Šugića koji nam je otvorio vrata svoga ugostiteljskog objekta. Oko 8 sati hodočasnici su se uputili preko Orašca gdje se časti svetački život uzornog vjernika Jakova Furundžije. Uputili smo se uzbrdicom kroz veliku jelovu šumu i nakon nekoliko sati uspinjanja i probijanja stigli smo na Ranče gdje su nas ugodno iznenadile gostoljubive žene sa Bešpelja sa dobrom pitom, sirom i osvježavajućim pićem i kavom. Poslije tako dobe okrepe polako smo se spuštali preko velikog i malog Dola, Kuprešana, te moleći krunicu stigli smo niz Grabež križnim putem do crkve sv. Ive gdje je upravo iznesen kip na štovanje svim hodočasnicima. U bašči iznad crkve dočekali su nas hodočasnici i pješaci iz Požege, te smo se zajedno uputili prema zavjetnom kipu. Dok smo čekali zadnje pješake, udarila je tako jaka kiša te smo tako umorni i opterećeni tražili mjesto za okrepu i odmor umornih nogu, tako da smo svako osobno i privatno obilazili kip, crkvu i obavili svoje pobožnosti i donijeli svoje žrtve i zavjete. I ove godine fra Zoran i fra Vinko su nas počastili i ugostili, te smo imali okrepu i spavanje na suhom i zatvorenom prostoru kako bismo mogli kroz dva dana slijediti sve ono što se događa u krugu svetišta.

Zanimljivo je napomenuti da su ove godine dvojica braće Pero i Neno Marić koji žive u Donjoj Orahovi sami išli pješice sv. Ivi i pješice se vratili. Zaslužuju svaku pohvalu za taj hrabri pothvat s nadom da će im to pješačenje i zagovor sv. Ive pomoći u njihovoj svakodnevnoj borbi za opstanak i duhovni napredak u tom velikom, ali pustom selu.

Večernju misu uočnicu predvodio je uzoriti kardinal Vinko Puljić, a na sam blagdan sv. Ive bolesničku misu predvodio je provincijal hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Sesar, a glavnu misu novoizabrani provincijal fra Lovro Gavran.

PeK Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 121.

Pročitajte u ovom broju....

Datum: 12.12.2018. Pregledaj PDF

Glasnik broj 120.

U ovom broju procitajte...

Datum: 3.8.2018. Pregledaj PDF

Anketa

Strahujete li od dolaska migranata u BiH?

Slika tjedna

naslovna