Kotorvaroška Dolina

21. obljetnica stradanja i progona

Datum: 8.10.2013.


Poslije misnog slavlja ugostili su sve sudionike bogatim objedom i ugodnim druženjem.

Spomen-obilježje Bašćinska špilja odlaska i nade u povratak u selu Bašćina u Kotor Varošu u BiH, jedno je od mjesta odakle su kotorvaroški Hrvati 17. listopada godine 1992. morali krenuti u masovno progonstvo zajedno s Muslimanima, Bošnjacima. Ljudi, žene i djeca nakrcani su u 36 autobusa i odveženi prema Travniku. Kod spomenute špilje je u subotu, 5. listopada, obilježena 21. obljetnica srpske agresije na Hrvate i vjernike župa Kotorvaroške doline i na njihov odlazak u progonstvo. Koncelebrirano euharistijsko slavlje za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje II. svjetskog rata i poraća ( 557 ) i Domovinskog rata ( 170 ), za prognane i ostatke ostataka onih koji žive u Kotor Varošu predvodio je fra Stipo Marčinković, župnik župe Sućuraj na otoku Hvaru. Koncelebrirali su župnik fra Anto Šimunović, župnik Vrbanjaca i Sokolina fra Marko Bandalo, sva trojica rođena u Kotor Varošu, i župnik iz Sesveta kod Požege otac Tomaš Cybula. Pučko pjevanje predvodili su spomenuti svećenici. Bila je to i misa zahvalnica Bogu za dar slobode i mira koji su omogućili obilježavanje ove obljetnice. Fra Stipo je prije misnog slavlja blagoslovio veliki drveni križ s korpusom na vrhu spomen-obilježja stradalim i prognanim kotorvaroškim Hrvatima koje je prošle godine blagoslovio biskup Komarica.

Fra Stipo je u propovijedi rekao kako je prije Domovinskog rata župa Kotor Varoš imala 5.600 vjernika, Sokoline 1.800 i Vrbanjci 3.500. Danas u sve tri župe živi samo oko 220 uglavnom starijih osoba. Ostali se još nisu vratili iz prognstva. Njihovi domovi i gospodarski objekti sablasno zjape prazni, porušeni ili zapaljeni. Mnogih sela više uopće nema kao i cijele župe Sokoline.

Vrlo je vrijedno i pohvalno što se kotorvaroški Hrvati sjećaju, spominju svega onoga što im se istinski događalo u ratu i poraću. O toj istini potrebno je dokumentirano pisati i svoju djecu i unuke o tome učiti. U svezi s tim treba pohvaliti sve one koji su sudjelovali u izgradnji spomen-obilježja Bašćinska špilja, one koji organiziraju obilježavanje ovog spomendana kao i one koji su pripremili, uredili i izdali nedavno obljavljenu knjigu Hrvati u Kotor Varošu.

Dobro je što su ljudi poslije rata počeli više voditi brigu o sebi. Ali, ne bi bilo dobro ako bi se brinuli samo za sebe i zaboravili zajedničko dobro i sve druge oko sebe. Zlo bi bilo kad bi tri naroda koja žive na ovim prostorima i danas, u miru, na neki drugi način opet ratovali jedni protiv drugih. Za Hrvate Kotor Varoša najveće bi zlo bilo kad bi se oni na bilo koji način počeli nepodnošljivo dijeliti i razdvajati, kad bi između stranaka i pojedinaca zavladali odnosi kao u onoj biblijskoj priči o Babilonskoj kuli gdje ljudi istog naroda ne razumiju govor jedni drugih, gdje se ne samo ne vole i ne ljube nego se i ne podnose i međusobno rade jedni protiv durgih, pa čak i mrze, a sve zbog ekstremno sebičnih interesa. To bi za kotorvaroške Hrvate doista bilo pogubno i kobno. Stoga je hitno potrebna mudrost i međusobno razumijevanje govora, sloga i jedinstvo i zajednička borba oko zajedničkog dobra. Zajedničko dobro – a na prvom mjestu treba biti povratak prognanih - je svetinja pred kojom moraju ustuknuti sve razlike, rekao je fra Stipo i zavapio: « Dragi kotorvaroški Hrvati, molim vas, imajte ovo u vidu. Bog nam je Kotor Varoš, naše kuće i njive darovao poput biblijskog Vrta edenskoga. Pazimo da ne jedemo sa stabla spoznaje dobra i zla. Pazimo da u potpuosti ne izgubimo ovaj prelijepi Vrt edenski. Uvjeren sam da kotorvaroški Hrvati imaju dovoljno pametnih i razboritih ljudi, volje, snage i spremnosti da čuvaju i sačuvaju ovaj Vrt edenski. Jer, nama je naš Kotor Varoš drag. On je dio nas i povijest naših predaka koje ne smijemo iznevjeriti ili izdati.

Neki misle da za nas u Kotor Varošu više nema mjesta, ni šanse, ni nade, jer smo, kažu, tamo rat izgubili, iako ratovali nismo. Možemo im odgovoriti poput Njemaca nakon II. svjetskog rata: Jesmo mi izgubili rat, ali pamet nismo izgubili,» poručio je fra Stipo svojim kotorvaroškim Hrvatima.

Inicijatori i glavni teret gradnje špilje i cjelokupnog spomen-obilježja «Bašćinska špilja» podnjela su braća Mato, Željko i Zvonko Pranjković Ilije, pa braća Stipo, Jozo i Ilija Ivice, te braća Mijo i Josip Vidić Vida. Kip Gospe s Djetetom Isusom u špilji rad je akademskog kipara iz Viteza Dejana Pranjkovića. Spomenuta braća Pranjkovići i Vidići izradila su i veliki drveni križ na vrhu spomen-obilježja, a korpus su nabavilil u Mariji Bistrici. Poslije misnog slavlja ugostili su sve sudionike bogatim objedom i ugodnim druženjem.

Kotor Varoš, 5. listopada 2013.                    Stipo Marčinković




































  Povratak

Izdvojeno

GLASNIK BROJ 137.

Događanja u župi Kotorvaroške doline, prosinac 2023.

Datum: 22.12.2023. Pregledaj PDF

GLASNIK BROJ 136.

Događanja u župi Kotorvaroške doline, listopad 2023.

Datum: 6.11.2023. Pregledaj PDF

Anketa

Imaju li smisla premještaji svećenika

Slika tjedna

IMG-703e021e76ad42275b2c648027b362fc-V