Kotorvaroška Dolina

130. obljetnica osnutka župe Vrbanjci

Datum: 8.10.2013.


Oholost velikih izaziva nasilja nad drugima, osobito nad onim slabijima.

Župa Vrbanjci u Kotor Varošu u BiH na blagdan sv. Franje Asiškoga, 4. listopada, svečano je proslavila 130. obljetnicu svoga osnutka. Župna crkva bila je puna prognanih vjernika Kotorvaroške doline iz svih krajeva svijeta. Koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je fra Stipo Marčinković, župnik župe Sućuraj na otoku Hvaru. Suslavili su župnik fra Marko Bandalo i kotorvaroški župnik fra Anto Šimunović te župnik u Ljubiji kod Prijedora vlč. Ilija Piličić i prijedorski župnik vlč. Marko Vidović, obojica rođena u župi Vrbanjci. Pučko pjevanje predvodila je Anđa Marić.

Prva dva dana trodenvnice, kao priprave za blagdan i proslavu, s moljenjem krunice i mise, predvodio je kotorvaroški župnik Šimunović, a trećeg dana, kad je obavljen i obred preminuća sv. Franje, župnik Bandalo.

Fra Stipo je u propovijedi govorio o životnom putu sv. Franje i o njegova tri reda i tri gesla te istaknuo kako je sv. Franjo svojim životom poručio da nijedan čovjek svoju sreću ne može naći u bogatstvu, osobito ako je ono oteto. Sreću i bogatstvo treba tražiti u Bogu i s Bogom. Prvo životno geslo sv. Franje bilo je: « Bog moj i sve moje «. U Boga je stavio « sve svoje blago i nadu i zalog svoga ufanja.» To je prava vjera; pouzdanje u Boga i oslanjanje na Boga. Prorok Izaija nas opominje: « Ako se na me ne oslonite, održat se nećete.» Za pravu vjeru potrebna je skromnost i poniznost. Sv. Franjo je to naučio iz Evanđelja, od Isusa i njegove majke Marije. Naučio je da se ne može služiti dvojici gospodara; Bogu i bogatstvu, jer oslanjanje na bogatstvo je neoslanjanje na Boga. To je nevjera, bezboštvo. Uz to, pohlepa za bogatstvom izaziva velika zla kao što su ratovi u kojima dolazi do ubijnja, progona i pljačkanja tuđih dobara. Evini i Adamovi sinovi su, kao i njihovi roditelji, oholi pa Boga ne slušaju i na njega se ne oslanjaju. Malo im je sve što imaju, pa druge ubijaju i sve im otimaju. Čak se i međusobno svađaju i ubijaju. Franjo je izabrao siromaštvo da bi drugi bili bogati, izabrao je poniznost i poslušnost da bi drugi bili veliki i uvaženi, odrekao se užitaka da bi drugi uživali. Sve je to sveo u svoje drugo životno geslo: « Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti.«

Franjo je iz Evanđelja, od Isusa, naučio da je oholost prvi o sedam glavnih grijeha i da je i ona povezana s nevjerom, jer ohol čovjek, poput Adama i Eve, ne prihvaća Boga, niti se oslanja na njega, nego ga odbacuje. Oholost velikih izaziva nasilja nad drugima, osobito nad onim slabijima.

Franjo je naučio i da neumjerenost i neobuzdavanje ljudskih nagona također izazivaju velika zla kao što su npr. u ratu masovna silovanja. Sva ta tri velika zla – pohlepa za bogatstvom, oholost te neumjerenost i neobuzdavanje nagona – skoro potpuno su opustošila hrvatska kotorvaroška sela i sve tri župe. A siromašni, ponizni i od nagona nepobijeđeni Franjino proglasio je i svoje treće geslo: « Mir i dobro!» Mir i dobro svakome, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Legenda kaže kako je Franjo sklopio mir i prijateljstvo čak i s vukom i s cijelom prirodom, zbog koje se nije mogao nadiviti njenom Stvoritelju, pa su ga proglasili zaštitnikom prirode, danas se to kaže ekologije. Konačno su ga proglasili čovjekom drugog tisućljeća.

«Poštovani Vrbanjčani, Isusove riječi: Franjo, podji i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama! čini mi se da su danas upućene vama ovako: Dragi moji Vrbanjčani, ova vaša župa je, kako vidite, sva u ruševinama, pođite ili, bolje rečeno, ostanite u ujoj i popravite mi je. « Dao Bog da vas što više posluša ove Isusove riječi», rekao je fra Stipo koji je na kraju mise molio za franjevački red i provinciju Bosnu Srebrenu te za papu Franju, banjalučkog biskupa Franju Komaricu i sve nositelje imena Franjo.Poslije mise župnik Bandalo počastio je nazočne sokovima.

Župa Vrbanjci osnovana je krajem 1883. godine odvajanjem od župe Kotor Varoš. U ovom ratu katastrofalno je stradala što najbolje pokazuje podatak da je prije rata u župi živjelo 3. 500 vjernika, a danas samo 29 osoba u 15 obitelji. Svi ostali su prognani, a njihove kuće i gospodarski objekti su uništeni ili devastirani. I s ovim svojim dolaskom na proslavu ove obljetnice i blagdana sv. Franje prognani župljani župe Vrbanjci i cijele Kotorvaroške doline pokazali su da vole svoj zavičaj i da se žele vratiti u njega.
Međutim, političke i ekonomske prilike, u najmanju ruku, otežavaju im povratak.



Vrbanjci. 4. listopada 2013.                                                Stipo Marčinković

  Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 120.

U ovom broju procitajte...

Datum: 3.8.2018. Pregledaj PDF

Glasnik broj 119.

Novi Glasnik vam donosi....

Datum: 17.4.2018. Pregledaj PDF

Anketa

Strahujete li od dolaska migranata u BiH?

Slika tjedna

raspored